Ator pokaza kroz prozor. „Sita samo što nije zašla… ne, već je zašla. Nestaće i Onos, za trenutak ili dva. Od svih šest sunaca, na nebu će ostati samo Dovim. Vidite li ga?“
Uopšte nije morao da postavi to pitanje. Crveni patuljak je večeras izgledao čak manji nego obično, manji nego što je bio decenijama. Ali bio je gotovo u zenitu i njegova crvenkasta svetlost zastrašujuće je preplavljivala predeo neobičnim krvavocrvenim osvetljenjem, dok su sjajni zraci Onosa na zalasku zamirali.
Atorovo podignuto lice bilo je obasjano crvenom Dovimovom svetlošću. „Za manje od četiri časa“, reče on, „civilizacija kakvu poznajemo će se okončati. To će se dogoditi stoga što će, kao što vidite, Dovim biti jedino sunce na nebu.“ Začkiljio je i zagledao se put obzorja. Nestao je i poslednji žuti treptaj Onosa. „Eto. Dovim je ostao sam! Preostaju nam četiri sata, do kraja. Odštampajte to! Ali neće biti nikoga da to i pročita.“
„Ali ako četiri časa prođu… a posle njih još četiri… i ništa se ne dogodi?“ upita Tremon blago.
„Neka vas to ne brine. Uveravam vas da će se mnogo toga dogoditi.“
„Možda. Ali ako se ipak ništa ne dogodi?“
Ator se borio protiv besa koji ga je obuzimao. „Gospodine, ako ne odete i ako Binaj odbije da vas isprati, pozvaću univerzitetsko obezbeđenje i… Ne. Poslednje večeri Civilizacije neću ovde dozvoliti nikakve neljubaznosti. Imate pet minuta, mladiću, da kažete ono zbog čega ste došli. Po isteku toga vremena, ili ću vam dozvoliti da ostanete i posmatrate pomračenje, ili ćete svojevoljno otići. Jesmo li se razumeli?“
Teremon je oklevao samo trenutak. „To je prilično pošteno.“
Ator izvadi džepni sat. „Znači, imate pet minuta.“
„Dobro. Prvo: u čemu je razlika ako mi dozvolite da lično prisustvujem onome što će se dogoditi? Ako se vaša predviđanja obistine, moje prisustvo će biti nevažno… doći će do smaka sveta, sutra neće biti novina i ja neću moći ni na koji način da vas povredim. Drugo: šta ako ne dođe ni do kakvog pomračenja? Svi vi ćete biti izvrgnuti takvom ruglu kakav svet ne pamti. Zar ne mislite da bi bilo mudro prepustiti prijatelju da vam se ruga?“
Ator frknu: „Mislite na sebe?“
„Svakako!“ Teremon se nehajno smesti u najudobniju fotelju u prostoriji i prekrsti noge. „Moji su članci povremeno možda malo grubi, slažem se, ali dozvolio sam vam, kad god je to bilo moguće, da iskažete svoje stavove. Konačno, Binaj mi je prijatelj. On mi je prvi nagovestio šta se ovde događa i verovatno se sećate da sam u početku bio veoma naklonjen vašim istraživanjima. Međutim, pitam vas, dr Atore, kako ste mogli, vi, jedan od najvećih naučnika u celoj istoriji, da okrenete leđa saznanju da je naš vek, vek trijumfa razuma nad sujeverjem, činjenica nad maštom, znanja nad slepim strahom? Apostoli plamena predstavljaju apsurdni anahronizam. Knjiga Otkrovenja je zakukuljena gomila gluposti. Svako inteligentan, svako moderan, zna to. Stoga su se ljudi uplašili, čak razljutili, što su se naučnici preobratili i govore nam kako ti kultisti propovedaju istinu. Oni…“
„To nije tačno, mladiću“, prekide ga Ator. „Apostoli su nam pružili izvesne podatke; međutim, naši nalazi ne sadrže ni trunku njihovog misticizma. Činjenice su činjenice i ne može se poreći da takozvane 'gluposti' Apostola podupiru izvesne činjenice. To smo otkrili na vlastitu žalost, uveravam vas. Mi smo prezreli njihovo mitologizovanje i učinili sve što smo mogli da razdvojimo njihova krajnje istinita upozorenja o predstojećoj nesreći od njihovog besmislenog i neprihvatljivog programa za preobražaj i 'reformu' društva. Uveravam vas da nas Apostoli sada mrze još više od vas.“
„Ja vas ne mrzim. Samo pokušavam da vam kažem da je javnost loše volje. Ljuta je.“
Ator iskrivi usta u znak prezira. „Samo neka se ljute!“
„Dobro, ali šta će biti sutra?“
„Neće biti nikakvog sutra!“
„Ali ako ga bude? Recimo da ga bude… samo zarad razgovora. Taj bes mogao bi prerasti u nešto ozbiljno. Konačno, i sami znate, ceo poslovni svet doživeo je sunovrat poslednjih nekoliko meseci. Došlo je do kraha berze u tri navrata, ili to možda niste primetili? Razumni ulagači ne veruju da će doći do smaka sveta, ali smatraju da bi drugi ulagači mogli početi tako da misle, te stoga razumni rasprodaju sve pre no što počne panika… na taj način i sami podlegavši panici. Kasnije ponovo sve to pokupuju i ponovo prodaju čim se berza opravi, pa ponovo započnu ceo silazni ciklus. I šta mislite da se dogodilo sa poslovima? Ni običan građanin vam ne veruje, ali nema smisla kupovati novu garnituru za trem, je li tako? Bolje je za svaki slučaj sačuvati novac, ili ga uložiti u konzervirane namirnice i municiju, a nameštaj može da sačeka.
Shvatate li u čemu je stvar, dr Atore. Čim se sve ovo završi, poslovni interesi će želeti živog da vas oderu. Kazaće da ako ludaci… molim za izvinjenje… ludaci prerušeni u ozbiljne naučnike mogu uznemiriti celu ekonomiju zemlje kad god to žele, izdavši kakvo nadobudno predskazanje, onda je dužnost zemlje da se pobrine kako se takve stvari ne bi dešavale. Leteće perje, doktore.“