— Slušaj, HaNocri — progovorio je prokurator gleda jući Ješuu nekako čudno; prokuratorovo je lice bilo stra šno a oči nemirne — jesi li ikada govorio nešto o velikom cezaru? Odgovori! Jesi li govorio?… Ili… nisi… govo rio? — Pilat je otegnuo riječ «nisi» nešto dulje negoli je po trebno na sudu, i uputio u svom pogledu Ješui nekakvu misao koju kao da je htio sugerirati uhapšeniku.
— Govoriti istinu lako je i ugodno — primijetio je uhapšenik.
— Nije mi potrebno da znam — prigušenim, zlim gla som odazvao se Pilat — je li tebi govoriti istinu ugodno ili neugodno. Ali ti ćeš je morati reći. Dok budeš govorio, mjeri svaku riječ, ako nećeš ne samo neizbježnu nego i mučeničku smrt.
Nitko ne zna što se dogodilo s prokuratorom Judeje, ali on je sebi dopustio da digne ruku kao da se zaklanja od sunca i da iza te ruke kao iza štita uputi uhapšeniku nekakav pogled, pun upozorenja.
— Dakle — govorio je — odgovori, poznaješ li nekog Judu iz Kiriata i što si mu govorio, ako si govorio, o ce zaru?
— Tako je bilo — odmah je započeo pripovijedati uhapšenik — preksinoć upoznao sam kraj hrama mladog čovjeka koji je rekao da se zove Juda, iz grada Kiriata. Po zvao me je k sebi u kuću, u Donji grad, i ugostio me…
— Dobar čovjek? — upitao je Pilat i đavolski je plamen zablistao u njegovim očima.
— Vrlo dobar i željan znanja — potvrdio je uhapšenik — pokazivao je najveće zanimanje za moje misli, primio me veoma srdačno…
— Upalio svjetiljku… — kroz zube, u tonu uhapšeniko— vu, progovorio je Pilat, a njegove su oči blistale.
— Da — pomalo začuđen prokuratorovim poznava njem stvari, nastavio je Ješua — zamolio me da kažem svoje poglede na državnu vlast. Njega je to pitanje neobično zanimalo.
— I što si ti rekao? — upitao je Pilat. — Zar ćeš odgo voriti da si zaboravio što si rekao? — ali je već u Pilatovu tonu bila rezignacija.
— Među ostalim govorio sam — pričao je uhapšenik — da je svaka vlast nasilje nad ljudima, i da će doći vrijeme kad neće biti ni vlasti careva, ni ikakve druge vlasti. Čo vjek će prijeći u carstvo istine i pravednosti gdje neće biti potrebna nikakva vlast.
— Dalje!
— Dalje nije bilo ništa — rekao je uhapšenik — tada su utrčali ljudi, počeli me vezati i poveli me u zatvor.
Povjerenik je brzo pisao riječi na pergamentu nastojeći da ništa ne propusti.
— Na svijetu nije bilo, nema i nikada neće biti veće i ljepše vlasti za ljude nego što je vlast imperatora Tiberija!
— Pilatov prepukli i bolni glas je bujao.
Prokurator je s mržnjom gledao na povjerenika i na stražu.
— I nije na tebi, bezumni zločince, da o njoj razmišljaš!
— Tada je Pilat viknuo: — Izvedite stražu s balkona! — I okrenuvši se povjereniku, dodao: — Ostavite me nasamo sa zločincem, radi se o državnoj stvari!
Straža je podigla koplja i jednosmjerno udarajući potkovanim kaligama izišla s balkona u vrt, a za stražom je izišao i povjerenik.
Neko je vrijeme šutnju na balkonu prekidala samo pjesma vode u fontani. Pilat je gledao kako se iznad cijevi širio vodeni tanjur, kako se lomio njegov kraj, kako su padali mlazovi.
Prvi je progovorio uhapšenik: — Uviđam da se dogodila neka nevolja zbog toga što sam govorio s tim mladićem iz Kiriata. Predosjećam, he gemone, da će njega zadesiti nesreća, i to mi je vrlo žao.
— Mislim — čudno se osmjehnuvši, odgovorio je pro— kurator — da postoji još netko na svijetu koga bi ti morao žaliti više nego Judu iz Kiriata i koga će zadesiti nešto mnogo gore nego Judu! Dakle, Mark Štakoraš, hladni i uvjereni krvnik, ljudi koji su te zbog tvojih propovijedi tukli, kako vidim — prokurator je pokazao na unakaženo Je— šuino lice — razbojnici Dismas i Hestas koji su sa svojim istomišljenicima ubili četvoricu vojnika, i konačno prljavi izdajnik Juda — jesu li svi oni dobri ljudi?
— Da — odgovorio je uhapšenik.
— I nastat će carstvo istine?
— Nastat će, hegemone — uvjereno je odgovorio Ješua.
— Ono neće nikada nastati! — odjednom je viknuo Pi lat takvim strašnim glasom da je Ješua zateturao. Tako je Pilat prije mnogo godina vikao svojim konjanicima u Dje vičanskoj dolini ove riječi: «Sijeci ih! Sijeci ih! Ljudina Šta— koraš je pao!» Povisio je glas razderan od komandi, vikao riječi tako da ih začuju oni u vrtu: — Zločince! Zločince!
Zločince!
A zatim je upitao, snizivši glas: — Ješua HaNocri, vjeruješ li u nekakve bogove?
— Jedan je Bog — odgovorio je Ješua — u njega vje rujem.
— Onda se njemu pomoli! Dobro se pomoli! Uosta lom… — Pilatov se glas snizio — to ti neće pomoći. Imaš li ženu? — nekako je tužno upitao Pilat, ne shvaćajući što se to s njim zbiva.
— Ne, sam sam.
— Mrski grad — iznenada je promrmljao prokurator i trgnuo ramena kao da je ozebao, a ruke je trljao kao da ih pere — zaista, bilo bi bolje da su te zaklali prije tvog su sreta s Judom iz Kiriata.
— A ti me oslobodi, hegemone — neočekivano je zamo lio uhapšenik, njegov glas postao je uznemiren — uviđam da me hoće ubiti.
