Grč je unakazio Pilatovo lice, on je okrenuo k Ješui upaljene, crvenim žilicama prošarane bjeloočnice, i rekao: — Ti pretpostavljaš, nesretnice, da će rimski prokura tor osloboditi čovjeka koji je govorio to što si ti govorio?
O, bogovi, bogovi! Ili zar misliš da sam spreman preuzeti tvoje mjesto? Ja ne dijelim tvoje misli! I slušaj me: budeš li od ovog časa izgovorio samo jednu riječ, govorio bilo s kime, čuvaj me se! Ponavljam ti: čuvaj me se!
— Hegemone… — Šuti! — viknuo je Pilat i bijesnim pogledom pratio lastavicu koja je opet doprhnula na balkon. — K meni! — viknuo je Pilat.
I kad su se povjerenik i straža vratili na svoja mjesta, Pilat je objavio da potvrđuje smrtnu osudu koja je izrečena na skupu Malog Sinedriona zločincu Ješui Ha— Nocriju, a povjerenik je zapisao to što je Pilat rekao.
Kroz časak, pred prokuratorom je stajao Mark Štako— raš. Prokurator mu je zapovjedio da zločinca preda načelniku tajne službe i uz to saopći prokuratorovu odredbu da Ješua HaNocri bude odijeljen od drugih osuđenika, i da je komandi tajne službe zabranjeno pod prijetnjom teške kazne da o bilo čemu razgovara s Ješuom ili da odgovara na bilo kakva njegova pitanja.
Na Markov znak straža se zbila oko Ješue i odvela ga s balkona.
Zatim je pred prokuratora stupio ljepotan svijetle brade, s orlovskim perjem na šljemu, sa zlatnim svjetlucavim lavljim glavama na grudima, sa zlatnim značkama na remenu sablje, s obućom trostrukih potplata, vezanom do koljena i s purpurnim plastom prebačenim na lijevo rame. To je bio legat koji je zapovijedao legijom.
Prokurator ga je upitao gdje se sada nalazi sebastijska kohorta. Legat je izjavio da su Sebastijci opkolili trg pred hipodromom, gdje će narodu biti objavljena presuda zločincima.
Tada je prokurator naredio da legat odvoji iz rimske kohorte dvije centurije. Jedna od njih pod zapovjedništvom Štakoraša morat će sprovesti zločince, kola sa spravama za izvršenje kazne, i krvnike, kod odlaska na Ćelavu goru, a kad stigne neka je opkoli s gornje strane. Druga neka odmah bude otpremljena na Ćelavu goru i mora je zaposjesti. U istu svrhu, to jest za sigurnost Gore, prokurator je zamolio legata da pošalje pomoćni konjanički puk — sirijsku alu.
Kad je legat napustio balkon, prokurator je zapovjedio povjereniku da pozove u dvorac predsjednika Sinedriona, dva njegova člana i načelnika hramske službe u Jeršalajimu, ali je pri tome dodao neka podesi tako da on može, prije savjetovanja sa svim tim ljudima, razgovarati s predsjednikom ranije i nasamo.Prokuratorove zapovijedi bile su ispunjene brzo i točno, i sunce koje je tih dana palilo Jeršalajim s neobičnom žestinom nije još dospjelo da se približi svojoj najvišoj točki, kad su se na gornjoj vrtnoj terasi, kod dva bijela mramorna lava što su čuvala stepenice, susreli prokurator i judejski prvosvećenik Josip Kaifa koji je obavljao dužnosti predsjednika Sinedriona.
U vrtu je bilo tiho. Ali izišavši iz kolonade na suncem oblivenu gornju terasu vrta s palmama na čudovišnim slonovskim nogama, na terasu s koje se pred prokuratorom prostirao cijeli, njemu toliko mrzak, Jeršalajim, s njegovim visećim mostovima, s tvrđavama i, najvažnije, s neopisivim mramornim blokom na kojem je umjesto krova bila zlatna zmajeva krljušt, hram jeršalajimski — prokurator je oštrim sluhom ulovio daleko dolje, tamo gdje je kameni zid dijelio donje terase dvorskog vrta od gradskog trga, duboko mrmljanje iz kojeg bi se pokatkad vinuli slabašni, visoki čas uzdasi, čas krikovi.
Prokurator je shvatio da se tamo, na trgu, već sakupila bezbrojna gomila jeršalajimskih stanovnika, uznemirenih posljednjim neredima, da ta gomila nestrpljivo očekuje objavljenje presude i da u njoj viču nemirni prodavači vode.
Prokurator je počeo s pozivom prvosvećeniku da se skloni na balkon pred nemilosrdnom vrućinom, ali se Kaifa ljubazno ispričao i objasnio da to ne može učiniti.
Pilat je stavio kapuljaču na svoju proćelavu glavu i počeo razgovarati. Razgovor se vodio na grčkom jeziku.
Pilat je rekao da je razmotrio slučaj Ješue HaNocrija i potvrdio osudu na smrt.
Tako su na smrtnu kaznu koja će se danas izvršiti osuđena trojica razbojnika: Dismas, Hestas, BarRabban i, osim njih, taj Ješua HaNocri. Prvu dvojicu, koji su podbadali narod na bunu protiv cezara, uhvatile su snage rimske vlasti pa potpadaju pod prokuratora i zato o njima ovdje neće biti govora. Druge, BarRabbana i HaNocrija uhvatila je mjesna vlast i njima sudi Sinedrion. Suglasno zakonu, suglasno običajima, jedan od dvojice zločinaca bit će pušten na slobodu u čast velikog praznika Pashe koji danas započinje.Dakle, prokurator želi znati kojeg od dvojice zločinaca kani Sinedrion osloboditi: BarRabbana ili HaNocrija?
Kaifa je kimnuo glavom u znak da mu je pitanje jasno i odgovorio: — Sinedrion moli da se pusti BarRabban.
Prokurator je dobro znao da će mu prvosvećenik upravo tako odgovoriti, ali se njegov zadatak sastojao u tome da pokaže kako taj odgovor izaziva njegovo čuđenje.
