„Gospo od brodovlja, mogu li da se obratim?“, zadihano upita Amilija. Grabila je porcelanski ibrik tako snažno da se Harina pribojavala da će joj prsnuti u rukama. Žena je imala dovoljno pameti da ništa ne kaže dok joj Zaida nije klimnula. A onda reći pokuljaše. „Taj čovek je bio lažni Zmaj. Zbog toga je smiren. Ne znam kako to da opet može da usmerava, ali on usmerava saidin.
„Dosta“, saseče je Zaida. „Ti bi trebalo da si do sada shvatila koliko se ja bojim gneva Bele kule.“
„Ali...“ Zaida diže jedan prst, a Aes Sedai smesta zatvori usta, stiskajući usne kao da joj je muka. Zbog te jedne reči možda će opet da poljubi jarbol – i ona to dobro zna.
„To što kaže delimično je istina“, spokojno odgovori Logan. „Ja sam Aša’man, ali više nema opačine. Saidin je čist. Izgleda da je Tvorac rešio da nam ukaže milost. Imam pitanje za nju. Kome služiš, Aes Sedai, Egveni al’Ver ili Elaidi a’Roihan?“ Amilija je, pametno, držala jezik za zubima.
„Narednih godinu dana služi
„Što se tiče toga gde je on – ne mogu da kažem.“ Čovek se malčice nasmeši, kao da se našalio. Nasmešio se!
„Zahtevam“, poče Zaida, ali on je prekinu, što kod ostalih žena izazva besno mrmljanje i streljanje pogledima. Ta budala kao da misli da je ravna gospi od brodovlja!
„Gospo od brodovlja, on želi da njegovo boravište za sada bude u tajnosti. Izgubljeni su pokušali da ga ubiju. Međutim, voljan sam da povedem sa sobom Harinu din Togaru. Sudeći po onome što sam čuo, mislim da mu je bila prihvatljiva.“
Harina se lecnu tako jako da proli vino po nadlanici, pa onda otpi jedan dubok gutljaj. Ali ne – Zaida bi se pre razvela od Amela i udala za kamen nego što bi poslala Harinu din Togaru kao svoju izaslanicu. Svejedno, i pomisao na to bila je dovoljna da joj se jezik zalepi za nepce. Čak i da postane gospa od brodovlja, bila bi to nedovoljna nadoknada za to da opet trpi Kecuejn.
Bezizražajno gledajući Logana, Zaida kaza Amiliji da mu naspe vino. Aes Sedai se štrecnu, a dok je stigla do stola drhtala je tako snažno da je pisak ibrika zveckao po rubu pehara. Po palubi se prosulo skoro jednako vina koliko je otišlo u pehar. Čudno, ali Logan joj je prišao i uhvatio je za ruke kako bi je umirio. Da nije on jedan od onih ljudi koji ne mogu da ostave drugima da rade svoj posao?
„Amilija Sedai, nemaš ničega da se bojiš od mene“, kaza joj. „Odavno nikoga nisam pojeo za doručak.“ Ona se otvorenih ustiju zgranuto zagleda u njega, kao da nije sigurna da li se to našalio.
„A usluga za koju moli?“, upita Zaida.
„Nije to molba, gospo od brodovlja.“ Morao je da ispravi ibrik kako se pehar ne bi prepunio. Uzevši pehar, udalji se za korak od Amilije, ali ona samo ostade da zvera u njegova leđa. Svetlosti, pa ta žena stalno upada u nevolje. „Reč je o pozivanju na tvoju stanu pogodbe s Koramurom. Između ostalog, obećala si mu brodove, a brodovi su mu potrebni da bi se prevezla hrana i druge potrepštine u Bandar Eban iz Ilijana i Tira.“
„To može da se učini“, odvrati Zaida, bezuspešno sakrivajući olakšanje, premda se namrštila na Harinu. Naravno, i Pelana je ošinu pogledom, ali i Lejsin i Niol, kao i nekoliko drugih. Harina priguši uzdah.
Morala je da prizna kako su neke pojedinosti pogodbe veoma teške, kao što je potreba da gospa od brodovlja bude spremna da dođe
„Potrepštine za preko milion ljudi, gospo od brodovlja“, dodade Logan nehajno kao da traži još jedan pehar vina. „Koliko preko toga – ne znam, ali Bandar Eban gladuje. Brodovi moraju da stignu što je pre moguće.“
Zabezeknutost se pronese kabinom. Harina nije bila jedina koja je otpila dugačak gutljaj vina. Čak se i Zaidine oči razrogačiše od zabezeknutosti. „Za to će možda biti potrebno više češljara nego što ih imamo“, naposletku odgovori, ne mogavši a da to ne kaže s nevericom.
Logan slegnu ramenima kao da to nije nimalo bitno. „Svejedno, on to traži od vas. Ako morate, poslužite se drugim brodovima.“