— Čarobna i solidna dama — šaptao je Korovjov — pre— poručam vam: gospođa Tofana. Bila je vrlo popularna među mladim, lijepim stanovnicama Napulja a također i Palerma, osobito među onima kojima su njihovi muževi dojadili. To biva tako, kraljice, da muž dojadi…
— Da — muklo je odgovorila Margarita istovremeno se smješkajući dvojici u frakovima koji su se jedan za drugim naklonili pred njom, ljubeći njeno koljeno i ruku.
— I eto — uspijevao je Korovjov da šapće Margariti i istovremeno nekome viče: — Kneže! Čašu šampanjca?Ushićen sam!… Da, dakle, gospođa Tofana razumjela bi položaj tih jadnih žena i prodavala im neku vodu u bočicama. Žena bi ulila tu vodu suprugu u juhu, on bi pojeo, zahvalio za brigu i divno se osjećao. Istina, za nekoliko sati on bi jako htio piti, zatim bi legao u postelju, i za jedan dan prekrasna Napuljka koja je svojeg muža nahranila juhom, bila je slobodna kao proljetni vjetar.
— A što ima ona na nozi? — pitala je Margarita neu morno pružajući ruku gostima koji su prestigli šepavu gospođu Tofanu. — I zašto ima zelenu vrpcu oko vrata?
Ostarjeli vrat?
— Ushićen sam, kneže! — vikao je Korovjov i istovre meno šaptao Margariti: — Vrat je lijep, ali se njoj u tamnici dogodila neprijatnost. Na nozi, kraljice, ima španjolsku čizmu, a eto zbog čega vrpca: kad su tamničari doznali da je oko pet stotina nesretno izabranih muževa ostavilo Na pulj i Palermo zauvijek, oni su u nastupu gnjeva udavili u tamnici gospođu Tofanu.
— Kako sam sretna, o predobra kraljice, da me je za pala visoka čast… — poput koludrice šaptala je Tofana, nastojeći da klekne — španjolska čizma joj je smetala. Ko rovjov i Behemot pomogli su Tofani da ustane.
— Drago mi je — odgovorila joj je Margarita i istovre meno već pružala ruku drugima.
Sada se već stepenicama dizala bujica. Margarita više nije vidjela što se događa u portirnici. Ona je mehanički podizala i spuštala ruku i monotono se smješkala gostima.
Zrak u hodniku već je bio ispunjen bukom, iz plesnih dvorana koje je Margarita napustila, kao more čula se glazba.
— A ovo je dosadna žena — više nije šaptao nego je glasno govorio Korovjov znajući da ga nitko u bujici gla sova neće čuti — obožava balove, i stalno mašta o tome da se požali na svoju maramicu.
Margarita je uhvatila pogledom usred onih koji su nadolazili onu koju je pokazivao Korovjov. Bila je to mlada žena od dvadesetak godina, neobično lijepo građena, ali nekako nemirnih i nasrtljivih očiju.
— Kakvu maramicu? — upitala je Margarita.
— Njoj je dodijeljena sobarica — objasnio je Korovjov — i trideset godina stavlja joj noću na noćni ormarić maramicu. Kad se probudi, maramica je već tu. Ona ju je već palila u peći i bacila u rijeku, ali ništa ne pomaže.
— Kakva maramica? — šaptala je Margarita podižući i spuštajući ruku.
— Maramica s plavim rubom. Radi se o tome da ju je gazda dok je služila u kavani jednom pozvao u skladište i za devet mjeseci ona je rodila dječaka, odnijela ga u šumu i ugurala mu u usta maramicu, a zatim je zakopala dječaka u zemlju. Na sudu je govorila da nema čime hra niti dijete.
— A gdje je gazda te kavane? — upitala je Margarita.
— Kraljice — iznenada je odozdo zacvilio mačak — do pustite mi da ja vas upitam: što će tu gazda? Ta on nije ugušio novorođenče u šumi!
Margarita je, ne prestajući se smješkati i mahati desnom rukom, oštre nokte lijeve ruke zabila u Behemotovo uho i prošaptala mu: — Ako ti sebi, gade, još jednom dopustiš uplitanje u razgovor…
Behemot je nekako neprimjereno balu pisnuo i zahri— pao: — Kraljice… uho će mi nateći… Zašto kvariti bal natečenim uhom?.. Govorio sam juridički… s pravnog stajališta… šutim, šutim… Smatrajte da nisam mačak nego riba, samo ostavite uho.
Margarita je ispustila uho i pred njom su se pojavile nasrtljive, mračne oči.
— Sretna sam, kraljicedomaćice, da sam pozvana na veliki bal punog mjeseca!
— Drago mi je da vas vidim — odgovorila joj je Marga rita — vrlo mi je drago. Volite li šampanjac?
— Što izvolite činiti, kraljice?! — očajnički ali tiho po— vikao je Margariti na uho Korovjov. — Nastat će zastoj.
— Da, volim — molećivo je odgovorila žena i odjednom je mehanički počela ponavljati: — Frida, Frida, Frida! Zo vem se Frida, o kraljice!
— Onda se napijte do besvijesti, Frido, i ni na što ne mojte misliti — rekla je Margarita.Frida je pružila obje ruke prema Margariti, ali su je Korovjov i Behemot spretno uhvatili pod ruku i ona je nestala u mnoštvu.
