— Još, još, kraljice Margot — šaptao je Korovjov koji se pojavio kraj nje — treba obletjeti dvorane da poštovani gosti ne osjete kako su odbačeni.
I Margarita je ponovo izletjela iz sobe s bazenom. Na estradi iza tulipana gdje je svirao orkestar kralja valcera sada je ludovao majmunski džez. Veliki gorila s razbarušenim zaliscima i trubom u ruci dirigirao je nezgrapno se previjajući. U jednom redu sjedili su orangutani i puhali u blistave trube. Na njihovim ramenima smjestili su se veseli čimpanze s harmonikama. Dva pavijana s grivama nalik na lavlje, svirali su na klavirima, ali se klaviri nisu čuli u grmljavini, pisku i štropotu saksofona, violina i bubnjeva u šapama gibona, mandrila i repatih majmuna. Na sjajnom podu bezbrojni parovi, kao sliveni, začuđujući spretnošću i čistoćom pokreta, vrteći se u jednom pravcu, kretali su se poput zida koji je prijetio da će sve pomesti na svome putu. Živi atlasni leptiri lepršali su nad hordama koje su plesale, sa stropova je padalo cvijeće. Na kapitelima stupova, kad se ugasilo električno svjetlo, upalilo semilijun milijuna krijesnica, u zraku su plovili močvarni plamičci.
Zatim se Margarita našla u čudovišnom po opsegu bazenu, okruženom stupovima. Ogromni crni Neptun sipao je iz ždrijela široki ružičasti mlaz. Opojni miris šampanjca podizao se iz bazena. Tu je vladalo neusiljeno veselje. Smijući se, dame su pružale torbice svojim kavalirima ili crncima koji su trčali s plahtama u rukama, i bacale se poput lastavica u bazen. Iz njega su se dizali pjenušavi stupovi. Kristalno dno bazena bilo je osvijetljeno odozdo, svjetlo je probijalo kroz sloj vina i u njemu su se vidjela srebrna tijela koja su plivala.
Iskakali su iz bazena potpuno pijani. Smijeh je odjekivao pod stupovima i grmio kao u kupalištu.
U čitavoj toj zbrci urezalo se u pamćenje jedno posve pijano žensko lice s besmislenim ali i u besmislenosti molećivim očima i u sjećanje se vratila riječ — «Frida».
Margariti se počelo vrtjeti u glavi od mirisa vina, i ona je već htjela otići, kad li je mačak izveo točku u bazenu, što je zadržalo Margaritu. Behemot je izvodio neke čarolije kraj Neptunova ždrijela, i istog trenutka masa šampanjca nestala je uz šum i tutnjavu iz bazena, a Neptun je počeo rigati val tamnožute boje, koji niti je skakao niti se pjenio.
Dame su, uz ciku i viku: — Konjak! — potrčale s ruba bazena prema kolonadi.
Kroz nekoliko sekundi bazen je bio pun, i mačak je, triput se prevrnuvši u zraku, skočio u uzburkani konjak. Izišao je, otresajući se, raskvašene kravate, izgubivši pozlatu s brkova i svoj dalekozor. Primjer Behemota odlučila se da slijedi samo dosjetljivicašvelja i njezin kavalir, nepoznati mladi mulat. Oboje se bacilo u konjak, i tada je Korovjov uhvatio Margaritu pod ruku, pa su napustili kupače.
Margariti se učinilo da je negdje proletjela gdje je vidjela brda školjaka na velikim kamenim sprudovima.
Zatim je letjela iznad staklenog svoda ispod kojeg su gorjela paklenska ložišta a među njima su se motali đavolski bijeli kuhari. Zatim je negdje, već prestajući da bilo što razabire, vidjela tamne podrume gdje su gorjele nekakve svjetiljke, i gdje su djevojke nudile meso što je cvrčalo na užarenom ugljenu, gdje se iz velikih vrčeva pilo u njezino zdravlje.Zatim je vidjela bijele medvjede koji su svirali harmonike i plesali kamarinski ples na estradi. Artistadaždevnjaka koji nije izgarao u kaminu… I po drugi put počela je gubiti snagu.
— Posljednji obilazak — prošaptao joj je zabrinuto Ko— rovjov — i mi smo slobodni!
Ona se u pratnji Korovjova opet pojavila u plesnoj dvorani, ali sada tamo nisu plesali i bezbrojno mnoštvo gostiju tiskalo se među stupovima ostavljajući slobodnom sredinu dvorane. Margarita se nije sjećala tko joj je pomogao da se popne na postolje koje se pojavilo u središtu slobodnog prostora u dvorani. Kada se popela, ona je na svoje čuđenje začula kako negdje kuca ponoć koja je po njenom računu već odavno prošla. S posljednjim otkucajem sata koji se čuo s nepoznatog mjesta šutnja je pala na gomilu gostiju. Tada je Margarita opet opazila \Volanda. Išao je u pratnji Abadonne, Azazella i još nekih nalik na Abadonnu — crnih i mladih. Margarita je sada vidjela da je nasuprot njezinu postolju pripremljeno drugo — za Wolanda. Ali se on njime nije koristio. Začudilo je Margaritu što je Woland došao na posljednji veliki obilazak na balu upravo takav kakav je bio u spavaonici.
Ista prljava zakrpana košulja visila je na njegovim ramenima, noge su bile u izgaženim papučama. Woland je nosio mač, ali se tim golim mačem služio kao štapom, oslanjajući se na njega. Šepajući, Woland se zaustavio kraj svoga postolja i odmah se pred njim pojavio Azazello s pladnjem u ruci, i na pladnju Margarita je ugledala odrezanu glavu čovjeka s izbijenim prednjim zubima. I dalje je vladala potpuna tišina i nju je samo jednom prekinulo zvonce, neshvatljivo u ovim okolnostima, zvonce koje se čulo izdaleka, kao sa svečanih ulaznih vrata.
