— To je ono što ja ne razumijem — govorila je Marga rita, i zlatne iskre s kristala skakale su u njezinim očima — zar se vani nije čula glazba i uopće buka ovog bala?
— Dakako se nije čula, kraljice — objašnjavao je Ko rovjov — to valja činiti tako da se ne čuje. To treba spretno učiniti.
— No da, no da.. Ali riječ je o tome što je taj čovjek na stubištu… Kad sam prolazila s Azazellom… I drugi u veži… Mislim da je nadzirao vaš stan…
— Točno, točno! — vikao je Korovjov — točno, draga Margarito Nikolajevna! Potvrđujete moje sumnje. Da, on je nadzirao stan. Pomislio sam da je rastreseni privatni do cent ili zaljubljenik koji se muči na stubištu, ali ne, ne!
Nešto me kopkalo u srcu! Ah! Nadzirao je stan! I onaj drugi u veži također! I taj na podvratniku isto!
— Zanima me hoće li doći da vas uhapse? — upitala je Margarita.
— Sigurno će doći, čarobna kraljice, sigurno! — odgo vorio je Korovjov — moje srce osjeća da će doći, ne sadadakako, ali u svoje vrijeme svakako će oni doći. Ali pretpostavljam da neće naći ništa zanimljivo.
— Ah, kako sam se uzbudila kad je barun pao! — govo rila je Margarita koja je očito do sada proživljavala uboj stvo koje je vidjela prvi put u životu. — Vi sigurno dobro pucate?
— Prilično — odgovorio je Azazello.
— A na koliko koraka? — postavila je Margarita Azazel— lu ne sasvim jasno pitanje.
— Prema tome — razložno je odgovorio Azazello — jed na je stvar pogoditi čekićem u staklo kritičara Latunskog, a sasvim druga stvar — u njegovo srce.
— U srce! — uskliknula je Margarita hvatajući se za svo je srce. — U srce! — ponovila je prigušenim glasom.
— Kakav je to kritičar Latunski? — upitao je Woland gledajući iz prikrajka Margaritu.
Azazello, Korovjov i Behemot nekako su stidljivo spustili oči, a Margarita je odgovorila rumenjeći: — Postoji takav kritičar. Danas sam navečer opustoši la njegov stan.
— Eto ti ga! A zašto?…
— On je, messire — objasnila je Margarita — uništio jed nog majstora.
— A zašto je bilo potrebno da se sami mučite? — upi tao je Woland.
— Dopustite meni, messire! — uzviknuo je radosno ma čak i skočio.
— Sjedi ti — progunđao je Azazello ustajući — ja ću sam sada otići…
— Ne! — uskliknula je Margarita. — Ne, molim vas, mes sire, nije potrebno!
— Kako želite, kako želite — odgovorio je Woland, a Azazello je sjeo na svoje mjesto.
— Onda gdje smo stali, dragocjena kraljice Margot? — govorio je Korovjov. — Ah, da, srce.. — On pogađa u srce — Korovjov je ispružio svoj dugi prst u Azazellovu smjeru — po izboru — u bilo koju pretklijetku ili u bilo koju kli jetku.
Margarita nije odmah shvatila, a shvativši kliknula je začuđeno — Ali one su zatvorene!
— Draga, — zveketao je Korovjov — u tome je vic što su zatvorene! U tome i jest sva sol! A otvoreni predmet može pogoditi svatko!
Korovjov je izvukao iz ladice u stolu pikovu sedmicu, pružio je Margariti zamolivši da noktom označi jedan od znakova. Margarita je označila gornji u desnom uglu. Hel— la je sakrila kartu pod jastuk i viknula: — Gotovo!
Azazello koji je sjedio okrenuvši se od jastuka, izvadio je iz džepa hlača od fraka crni automatski pištolj, položio njegovu cijev na svoje rame i, a da se nije okrenuo prema krevetu, ispalio, izazvavši veseli strah kod Margarite.
Ispod prostrijeljena jastuka izvadili su pikovu sedmicu.
Mjesto koje je označila Margarita bilo je probijeno.
— Ne bih se htjela susresti s vama kad je u vašim ru kama revolver — koketno gledajući Azazella rekla je Mar garita. Osjećala je strast prema svim ljudima koji nešto čine prvorazredno.
— Dragocjena kraljice — pištao je Korovjov ja ne pre— poručam nikome da se s njim sretne čak i kad nema u ru kama revolver! Dajem časnu riječ bivšeg regenta i pjevača solista da nitko ne bi čestitao onome koji ga sretne.
Za vrijeme streljačkog pokusa mačak je sjedio namršten i iznenada izjavio: — Kanim potući rekord sa sedmicom.
Azazello je u odgovoru na to nešto riknuo. Ali je mačak bio uporan i zatražio je ne jedan nego dva revolvera. Azazello je izvadio drugi revolver iz drugog stražnjeg džepa na hlačama i zajedno s prvim, prezirno iskrivivši usta, pružio ih hvalisavcu. Označili su dvije točke na sedmici. Mačak se dugo pripravljao, okrenuvši se od jastuka. Margarita je sjedila, prstima začepivši uši, i gledala sovu koja je drijemala na polici kamina. Mačak je opalio iz oba revolvera, poslije čega je odmah vrisnula Hella, ubijena sova pala je s kamina, a razbijeni se sat zaustavio. Hella, kojoj je jedna ruka bila okrvavljena, s urlikom je zgrabila mačka za dlake a on kao odgovor za kosu, i oni su se, smotani u klupko, valjali na podu.
Jedan od pehara pao je sa stola i razbio se. — Odvucite od mene pobješnjelu đavolicu! — zacvilio je mačak, braneći se od Helle koja ga je zajahala. Rastavili su ih, Korovjov je puhnuo na prostreljeni Hellin prst i taj je zacijelio.
— Ne mogu pucati dok mi netko smeta svojim razgo vorom! — vikao je Behemot i nastojao staviti na mjesto ve liki pregršt dlaka iščupanih na leđima.
