Margarita je ne otvarajući oči popila gutljaj i slatka struja već je projurila njezinim žilama, u ušima je zašumi— lo. Učinilo joj se da zaglušno kukuriječu pijevci, da negdje svira marš. Gomile gostiju počele su gubiti svoj oblik: i muškarci u frakovima i žene raspali su se u prah. Pred očima Margaritinim raspadanje je zahvatilo dvoranu, nad njom je potekao miris kosturnice. Stupovi su nestali, svjetla se pogasila, sve se sklupčalo i više nije bilo nikakvih vodoskoka, kamelija i tulipana. Bilo je samo ono što je bilo: skromna gostinjska soba draguljareve žene, a iz odškrinutih vrata padao je trak svjetla. I u ta je odškrinuta vrata ušla Margarita.
U Wolandovoj spavaonici bilo je sve kao prije bala.
Woland je u košulji sjedio na krevetu, samo što mu Hella nije trljala nogu, nego je na stolu gdje su prije igrali šah prostirala večeru. Korovjov i Azazello, skinuvši frakove, sjedili su kraj stola i uz njih se, dakako, smjestio mačak koji nije želio da se rastane sa svojom kravatom, iako se ona pretvorila u potpuno prljavu krpu. Margarita je teturajući prišla stolu i naslonila se na njega. Tada ju je, kao i prije, Woland pozvao k sebi i pokazao neka sjedne do njega.
— Jesu li vas jako izmučili? — upitao je Woland.
— O ne, messire — odgovorila je Margarita, ali jedva čujno.
— Noblesse oblige — primijetio je mačak i nalio Mar— gariti nekakvu prozirnu tekućinu u duguljastu čašu.
— Je li to votka? — tiho je upitala Margarita, Mačak je skočio na stolici od uvrede.
— Smilujte se, kraljice — propištao je — zar bih sebi do pustio da dami nalijem votku? To je — čisti špirit!
Margarita se nasmiješila i pokušala da odbije čašu.
— Hrabro popijte — rekao je Woland i Margarita je od mah uzela čašu u ruke.
— Hella, sjedi — zapovjedio je Woland i objasnio Mar— gariti: — Noć punoga mjeseca — praznična je noć, i ja ve čeram u najužem društvu bliskih ljudi i posluge. Dakle, kako se osjećate? Kako je prošao taj zamorni bal?
— Predivno! — zagalamio je Korovjov. — Svi su očarani, zaljubljeni, satrti! Toliko takta, toliko umješnosti, privlač nosti i šarma!Woland je šutke podigao čašu i kucnuo se s Margari— tom. Margarita je poslušno ispila, misleći da će zbog špirita odmah biti svemu kraj. Ali se ništa rđavo nije desilo. Živa toplina potekla je u njezin želudac, nešto mekano zakucalo je u potiljku, vratile su se snage kao da je ustala poslije dugog i osvježavajućeg sna, osim toga osjetila je vučju glad. I kako se sjetila da od jučerašnjeg jutra nije jela, u Margariti se glad još jače rasplamsala…
Počela je pohlepno gutati kavijar.
Behemot je odrezao komadić ananasa, posolio ga, po— paprio, pojeo, i poslije toga je tako mangupski strusio drugu čašicu špirita da su svi zapljeskali.
Poslije druge čašice koju je ispila Margarita, svijeće u svijećnjacima su jače zaplamsale, a u kaminu se vatra povećala. Margarita nije osjećala nikakve opijenosti.
Grizući bijelim zubima meso, Margarita je uživala u soku koji je iz njega tekao, i istovremeno gledala kako Behemot na ostrigu maže gorušicu.
— Mogao bi odozgo staviti još grožđe — tiho je rekla Hella gurkajući mačka.
— Molim da me ne učite — odgovorio je Behemot — znam sjediti kod stola, ne uznemirujte se, znam!
— Ah, kako je ugodno večerati tako, uz ognjište, jed nostavno — zveketao je Korovjov — u uskom krugu…
— Ne, Fagote — suprotstavio se mačak — bal ima svoju ljepotu i polet.
— Nikakve ljepote u njemu nema a ni poleta također, a ti glupavi medvjedi kao i tigrovi u baru skoro su mi svo jom rikom izazvali migrenu — rekao je Woland.
— Slušam, messire — rekao je mačak — ako smatrate da nema poleta, ja ću se odmah početi pridržavati vašeg mišljenja.
— Gle ti njega! — odgovorio je na to Woland.
— Našalio sam se — skrušeno je rekao mačak — a što se tiče tigrova, naredit ću da ih ispeku.
— Tiigrove se ne jede — rekla je Hella.
— Mislite? Onda molim da poslušate — odazvao se ma čak i, žmirkajući od zadovoljstva, ispričao je kako se jed nom skitao devetnaest dana u pustinji i jedino čime sehranio bilo je meso tigra kojeg je on ubio. Svi su sa zanimanjem poslušali ovu zabavnu priču, a kad je Behemot završio, svi su u zboru povikali: — Laž!
— A najzanimljivije od svega u toj je laži to — rekao je \Voland — da je to laž od prve do posljednje riječi.
— Ah tako? Laž? — uskliknuo je mačak i svi su pomi slili da će protestirati, ali je on samo tiho rekao: — Povijest će nam suditi.
— Recite — obratila se Azazellu Margot, oživjevši posli je votke: — jeste li ga vi ustrijelili, tog bivšeg baruna?
— Dakako — odgovorio je Azazello — kako ga ne bih ustrijelio? Njega svakako treba ustrijeliti.
— Tako sam se uzbudila! — uskliknula je Margarita — to se dogodilo tako neočekivano.
— Ništa u tome nije neočekivano — odvratio je Azazel lo, a Korovjov je zatulio i zastenjao: — Kako se čovjek ne bi uzbudio? I meni samom su koljena klecala! Bum! Gotovo! Barun pada!
— Mene samo što nije uhvatila histerija — dodao je mačak oblizujući žličicu s kavijarom.
