Prokurator je zvecnuo peharom nalijevajući sebi vino.
Osušivši ga do samog dna, on je progovorio: — Stvar je u tome: iako ne možemo pronaći — bar ne ovoga časa — bilo kakve njegove poštovaoce ili sljedbeni ke, ipak mi ne možemo biti sigurni da ih uopće nema.
Gost je pažljivo slušao sagnuvši glavu.
— I da izbjegnemo bilo kakva iznenađenja — nastavio je prokurator — molim vas da odmah i bez buke sklonite s lica zemlje tijela sve trojice kažnjenika i da ih pokopate taj no i u tišini, tako da njima ne bude više ni traga ni glasa.
— Slušam, hegemone — rekao je gost i ustao rekavši: — S obzirom na složenost i odgovornost posla dopustite mi da odmah odem.
— Ne, sjednite — rekao je Pilat, pokretom zaustavljaju ći svoga gosta — samo još dva pitanja. Prvo — vaše velike zasluge na najtežem radu u dužnosti načelnika tajne slu žbe kod prokuratora Judeje daju mi ugodnu mogućnost da o tome izvijestim Rim.
Tada se lice gosta zarumenjelo, ustao je i poklonio se prokuratoru govoreći: — Ja samo vršim svoju dužnost u službi imperatoru.
— Htio bih vas zamoliti — nastavio je hegemon — ako vam predlože premještaj odavde u viši čin — da odbijete i ostanete ovdje. Nikako ne bih htio da se s vama rasta— nem. Neka vas nagrade na neki drugi način. — Sretan sam što služim pod vašim zapovjedništvom, hegemone.
— To mi je vrlo drago. Dakle, drugo pitanje. Tiče se onog… kako li se zove… Jude iz Kiriata.
Tada je gost dobacio prokuratoru svoj pogled i odmah ga, kako se pristoji, ugasio.
— Kažu, da je on — snizivši glas, nastavio je prokurator — dobio navodno novac za to što je tako spremno primio kod sebe onog bezumnika.
— Dobit će — tiho je ispravio Pilata načelnik tajne službe.
— Je li velika suma?
— To nitko ne može znati, hegemone.
— Čak ni vi? — izražavajući svojim čuđenjem pohvalu, rekao je hegemon.
— Jao, čak ni ja — mirno je odgovorio gost. — Ali da će on taj novac dobiti danas navečer, to znam. Danas će biti pozvan u Kaifin dvorac.
— Ah, pohlepni starac iz Kiriata! — smiješeći se primi jetio je prokurator. — On je star, zar ne?
— Prokurator se nikada ne vara, ali se ovaj put preva rio — ljubazno je odgovorio gost — čovjek iz Kiriata je mla dić.
— Što ne kažete! Možete li mi dati njegovu karakteri stiku? Da li je fanatik?
— O ne, prokuratore.
— Tako. Još nešto?
— Vrlo je lijep.
— I još? Ima li možda neku strast?
— Teško je poznavati tako točno sve u tom velikom gradu, prokuratore…
— O ne, ne, Afranije! Ne umanjujte svoje zasluge.
— On ima jednu strast, prokuratore. — Gost je učinio malu stanku. — Strast prema novcu.
— A čime se bavi?
Afranije je podigao oči, promislio i odgovorio: — On radi u mjenjačnici kod jednog od svojih rođaka.
— Ah, tako, tako, tako, tako. — Tada je prokurator za šutio, osvrnuo se nema li koga na balkonu i zatim tihorekao: — Evo o čemu se radi — danas sam doznao da će ga noćas zaklati.
Sada gost ne samo da je upro svoj pogled u prokura— tora, nego ga je čak malo i zadržao i tek poslije odgovorio: — Prokuratore, vi se suviše laskavo izražavate o meni.
Po mom mišljenju, ne zaslužujem vaš izvještaj. Nemam tih podataka.
— Dostojni ste najviše nagrade — odgovorio je proku— rator — ali podaci postoje.
— Smijem li upitati od koga dolaze ti podaci?
— Dopustite mi da to za sada ne kažem, to više što su oni slučajni, mračni i nepouzdani. Ali sam dužan sve pred vidjeti. Moja je dužnost takva, a više od svega vjerujem svojem predosjećaju jer me još nikada nije prevario. Po daci govore da se netko od tajnih HaNocrijevih prijatelja, ogorčen strašnom izdajom tog mjenjača, sprema sa svojim ortacima da ga noćas ubije, a novac što ga je dobio za iz daju podmetne prvosvećeniku s bilješkom: «Vraćam pro kleti novac».
Načelnik tajne službe više nije bacao svoje neočekivane poglede na prokuratora i dalje ga je slušao zažmirivši, a Pilat je nastavio: — Zamislite, hoće li prvosvećeniku biti ugodno da u prazničnoj noći dobije takav poklon?
— Ne samo neugodno — smiješeći se odgovorio je gost — nego pretpostavljam, prokuratore, da će to izazvati vrlo veliki skandal.
— I ja tako mislim. Zato vas molim da se pozabavite tom stvari, to jest da poduzmete sve mjere za zaštitu Jude iz Kiriata.
— Hegemonova će zapovijed biti izvršena — rekao je Afranije — ali moram umiriti hegemona: svoju će zamisao zlikovci vrlo teško izvesti. Pomislite samo — gost se osvr nuo i nastavio: — ući u trag čovjeku, zaklati ga, i još doznati koliko je dobio, pa naći mogućnost da se novac vrati Kal fi, i sve to u jednu noć? Noćas?
— Pa ipak njega će noćas zaklati — tvrdoglavo je pono vio Pilat — predosjećam, kažem vam! Nije bilo slučaja da bi me predosjećaj prevario — tada je prokuratorovim li cem prošao grč i on je kratko protrljao ruke. — Slušam — pokorno se javio gost, digao se, uspravio i odjednom grubo upitao: — Znači, zaklat će ga, hegemone?
— Da — odgovorio je Pilat — i sva je moja nada samo vaša zadivljujuća pouzdanost.
Gost je popravio teški pojas pod plaštem i rekao: — Čast mi je, želim zdravlja i radosti!
— Ah da — tiho je po vikao Pilat — sasvim sam zabora vio! Ja sam vam dužan!…
