Za nekoliko časaka pojavila se na poljani s lijeve Judine strane preša za masline s teškim kamenim kotačem i hrpa nekakvih bačava. U vrtu nikoga nije bilo — posao je završen u sumrak, i sada su iznad Jude zvonili i razlijegali se zborovi slavuja.
Judin cilj bio je blizu. Znao je da će zdesna iz tame začuti tihi šapat vode koja je padala u spilju. Tako se i desilo, on ga je čuo. Bilo je sve svježije.
Tada je usporio korak i tiho viknuo: — Nizo!
Ali umjesto Niže, odlijepivši se od širokog debla masline, na put je iskočio kršni muški lik, i nešto je zablistale u njegovim rukama i odmah se ugasilo.
Juda se bacio unatrag i slabo kriknuo: — Ah!
Drugi čovjek prepriječio mu je put.
Prvi koji je bio sprijeda upitao je Judu: — Koliko si sada dobio? Govori, želiš li sačuvati život!
Nada je zatitrala u Judinu srcu, i on je očajnički po— vikao: — Trideset tetradrahmi! Trideset tetradrahmi! Sve što sam dobio imam uza se! Evo novca! Uzmite, ali mi pošte— dite život!
Čovjek sprijeda odmah je dohvatio iz Judinih ruku kesu. Istog časa iza Judinih leđa poput munje sijevnuo je nož i udario zaljubljenog pod lopaticu. Juda je zateturao naprijed, ruke zgrčenih prstiju bacio je u zrak. Prednji čovjek je dočekao Judu na svoj nož i do drška ga zario u Judino srce.
— Ni… za… — ne svojim, visokim i čistim mlade načkim glasom, nego niskim i prijekornim, progovorio je Juda i više nije ispustio ni glasa. Njegovo je tijelo tako snažno udarilo o zemlju da je zazvonila.
Tada se na putu pojavio treći lik. Taj treći lik bio je u plastu s kapuljačom.
— Ne oklijevajte — naredio je. Ubojice su brzo u kožu upakovale kesu, s bilješkom koju im je dao treći, i prekri žili je konopom. Drugi je gurnuo zavežljaj pod pazuho i za tim su se obojica ubojica bacila s puta u stranu i tama ih je progutala među maslinama. Treći je čučnuo kraj ubije nog i pogledao mu u lice. U tami ono je promatraču izgle dalo bijelo kao brašno i nekako produhovljeno lijepo. Za nekoliko časaka nikog živog više nije bilo na putu. Beživotno tijelo ležalo je raširenih ruku. Lijevo stopalo palo je na mjesečinu tako da se jasno vidio svaki remenčić na sandali.
Cijeli Getsemanski vrt orio se u to vrijeme od pjeva slavuja. Kamo su se uputila dvojica koji su zaklali Judu, nitko ne zna, ali je put trećeg čovjeka u kapuljači poznat.
Napustivši stazu, krenuo je u guštaru maslinika, provlače— ći se k jugu. On je prešao ogradu vrta daleko od glavnih vrata, u njegovom južnom uglu, tamo gdje je ispalo gornje kamenje ograde. Uskoro je bio na obali Kedrona. Tada je ušao u vodu i hodao neko vrijeme po vodi dok nije ugledao u daljini siluete dvaju konja i čovjeka kraj njih.
Konji su također stajali u potoku. Voda je strujala, oplakujući njihova kopita. Konjovodac je skočio na jednog od konja, čovjek u kapuljači skočio je na drugog, i obojica su polagano krenula potokom, i čulo se kako se kotrljalo kamenje pod konjskim kopitima. Zatim su konjanici izišli iz vode, došli na jeršalajimsku obalu i krenuli korakom kraj gradskog zida. Tada se konjovodac odijelio, otkasao naprijed i sakrio se s očiju, a čovjek u kapuljači je zaustavio konja, sišao s njega na pustoj cesti, skinuo svoj plašt, okrenuo ga na drugu stranu, izvadio ispod plašta plosnati šljem bez perja i stavio ga na glavu.
Sada je na konja skočio.čovjek u vojničkom grčkom plastu i s kratkim mačem na bedru. Trgnuo je uzde i vatreni konj krenuo je kasom tresući konjanika. Put nije bio dalek — konjanik je jahao prema južnim vratima Jeršalajima.
Pod lukom vrata plesao je i skakao nemirni plamen baklji. Stražari iz druge kohorte Munjevite legije sjedili su na kamenim klupama kockajući se. Ugledavši ratnika koji je ulazio, vojnici su skočili sa svojih mjesta, ratnik im je mahnuo rukom i ušao u grad.
Grad je bio zaliven prazničnim svjetlima. U svim prozorima plesao je plamen uljanica i odasvud su dopirale molitve, slijevajući se u neujednačen zbor. Ponekad zagledavajući u prozore koji su bili okrenuti na ulicu, konjanik je mogao vidjeti ljude za stolom na kojemu je ležalo jareće meso, stajali su pehari s vinom među pladnjevima s gorkim travama. Zviždeći neku tihu pjesmicu, konjanik je laganim kasom prolazio pustim ulicama Donjeg grada, uputivši se prema Antonijevoj kuli, ponekad gledajući na svijetu neviđene petokrake svijećnjake koji su plovili nad hramom, ili mjesec koji je visio još više nego petokraki svijećnjaci.
