— Njega su uhapsili? — mračno je upitao Pilat.
— Ne, prokuratore, ne — vrlo je umirujuće odgovorio Afranije — drskog bezumnika uspjeli su umiriti, objasnivšida će tijelo biti pokopano. Levi se, kad je shvatio ono što su mu rekli, smirio, ali je izjavio da nikamo neće otići i da želi prisustvovati pokopu. Rekao je da neće otići čak ako budu ubijali, i čak je za tu svrhu predložio krušni nož koji je imao uza se.
— Jesu li ga otjerali? — prigušenim glasom upitao je Pilat.
— Ne, prokuratore, ne. Moj pomoćnik dopustio mu je da prisustvuje ukopu.
— Tko je od vaših pomoćnika rukovodio time? — upi tao je Pilat.
— Tolmaj — odgovorio je Afranije i zabrinuto dodao: — možda je učinio pogrešku?
— Nastavite — odgovorio je Pilat — nije bilo pogreške.
Uopće ja se počinjem zbunjivati, Afranije, imam, čini se, posla s čovjekom koji nikada ne pravi pogreške. Taj ste čovjek — vi.
— Levija Mateja su uzeli u kola zajedno s tijelima kaž— njenika, za dva sata doprli do pustinjske klisure, sjeverno od Jeršalajima. Tamo je odred, radeći u smjenama, u toku jednog sata iskopao duboku jamu i u njoj pokopao svu trojicu kažnjenika.
— Gole?
— Ne, prokuratore, odred je sa sobom uzeo hitone u tu svrhu. Na prste pokopanih stavljeni su prstenovi. Ješui s jednim urezom, Dismasu — s dva, a Hestasu — s tri. Jama je zatrpana, zavaljena kamenjem. Znak za raspoznavanje Tolmaju je poznat.
— Ah, da sam bar mogao predvidjeti! — mršteći se, progovorio je Pilat — moram vidjeti tog Levija Mateja…
— On je ovdje, prokuratore.
Pilat je, široko otvorenih očiju, neko vrijeme gledao Afranija, a zatim rekao: — Hvala vam za sve što ste u toj stvari učinili. Molim vas da mi sutra pošaljete Tolmaja, saopćite mu unaprijed da sam njime zadovoljan, a vas, Afranije — u tom je času prokurator izvadio iz džepa na pojasu, koji je ležao na sto lu, prsten i pružio ga načelniku tajne službe — molim da to primite kao uspomenu.
Afranije se naklonio i rekao — Velika je to čast, prokuratore.
— Odredu koji je pokapao molim da se dadu nagrade.
Agentima koji su propustili Judu — ukor. A Levija Mateja odmah k meni. Treba da sada dobijem pojedinosti o Ješui— noj stvari.
— Slušam, prokuratore — javio se Afranije i počeo uz micati i klanjati se, a prokurator je zapljeskao dlanovima i viknuo: — K meni, ovamo! Svjetiljke u kolonadu!
Afranije je odmah otišao u vrt, a iza Pilatovih leđa u rukama slugu već su promicala svjetla. Tri svjetiljke pojavile su se na stolu ispred prokuratora, i noć puna mjesečine smjesta se povukla u vrt kao da ju je sa sobom odveo Afranije. Umjesto Afranija na balkon je ušao nepoznati maleni i mršavi čovjek — naporedo s ogromnim centurionom. Potonji je, uhvativši prokuratorov pogled, smjesta otišao u dvorište i tamo nestao.
Prokurator je proučavao pridošlicu pohlepnim i pomalo preplašenim očima. Tako čovjek gleda onog o kome je mnogo čuo, o kome je i sam mnogo razmišljao i koji se konačno pojavio.
Pridošlica je imao skoro četrdeset godina, bio je crn, poderane odjeće, pokriven zasušenim blatom, gledao je vučji, ispod čela. Ukratko, bio je vrlo neugledan i najviše je bio nalik na gradskog prosjaka, koji se u velikom broju vrpolje na terasama hrama ili na tržnicama bučnog i prljavog Donjeg grada.
Šutnja je trajala dugo, a narušena je tek čudnim ponašanjem čovjeka koji je doveden Pilatu. Njegovo se lice promijenilo, on se zanjihao i pao bi da se nije uhvatio prljavom rukom za rub stola.
— Što ti je? — upita ga Pilat.
— Ništa — odgovori Levi Matej i učini pokret kao da je nešto progutao. Mršavi, goli, sivi vrat njegov naduo se i opet splasnuo.
— Što ti je, odgovaraj — ponovi Pilat.
— Umoran sam — odgovori Levi i mračno pogleda na zemlju.
— Sjedi — reče Pilat i pokaže naslonjač.Levi je nepovjerljivo pogledao prokuratora, krenuo prema naslonjaču, preplašeno je postrance pogledao na zlatne drške i nije sjeo u naslonjač već kraj njega na pod.
— Objasni mi zašto nisi sjeo u naslonjač — upita Pilat.
— Prljav sam, uprljat ću ga — reče Levi gledajući zemlju.
— Sada će ti donijeti jelo.
— Neću jesti — odgovori Levi.
— Zašto lažeš? — upita liho Pilat. — Ta nisi cijeloga dana jeo, a možda i dulje. Dobro, nemoj jesti. Pozvao sam te da mi pokažeš nož što si ga imao.
— Vojnici su mi ga oduzeli dok su me vodili ovamo — odgovori Levi i doda tmurno: — vratite mi ga, moram ga vratiti vlasniku, ukrao sam ga.
— Zašto?
— Da prerežem konopce — odgovori Levi.
— Mark! — vikne prokurator, a centurijon uđe pod stu povlje. — Dajte mi njegov nož.
Centurijon je izvadio iz jedne od dviju futrola na pojasu prljavi krušni nož, pružio ga prokuratoru, a sam se udaljio.
— A kod koga si uzeo nož?
— U pekarnici kraj Hebronskih vrata, kad uđeš u grad, odmah lijevo.
Pilat je pogledao široku oštricu, pokušao prstom je li nož oštar, i rekao: — Sto se tiče noža, budi miran, nož će biti vraćen u dućan. A sada mi je potrebno nešto drugo — pokaži per gament koji nosiš uza se i na kojem su zapisane Ješuine riječi.
Levi je s mržnjom pogledao Pilata i nasmiješio se toliko pakosnim smiješkom da se njegovo lice potpuno unakazilo.
