U to vrijeme Timofej Kondratjevič Kvascov prislanjao je iz stepeništa na ključanicu vrata od predsjednikova stana čas uho čas oko, umirući od znatiželje.Za pet minuta stanari kuće, koji su se nalazili u dvorištu, vidjeli su kako je predsjednik u pratnji dvaju lica pošao ravno prema kućnim vratima. Pričalo se da je lice Nikanora Ivanoviča bilo blijedo, da je prolazeći teturao kao pijan i da je nešto mrmljao.
A za jedan sat nepoznati građanin javio se u stan br.
11 upravo u vrijeme kad je Timofej Kondratjevič pričao drugim stanarima, grcajući od zadovoljstva, o tome kako je predsjednik nagrajisao — prstom je pozvao iz kuhinje Ti— mofeja Kondratjeviča u predsoblje, nešto mu rekao i zajedno s njim nestao.
U vrijeme kad se desila nesreća Nikanoru Ivanoviču, nedaleko od kuće br. 302bis, u toj istoj Sadovoj ulici, u kabinetu financijskog direktora Varijetea, Rimskog, nalazila su se dvojica: sam Rimski i administrator Varijetea Varenuha.
Veliki kabinet na drugom katu Varijetea gledao je s dva prozora na Sadovu ulicu a s jednim, upravo iza leđa findirektora koji je sjedio za pisaćim stolom — u ljetni vrt Varijetea gdje su se nalazili kiosci za osvježenje, streljana i otvorena pozornica. Oprema kabineta sastojala se, osim pisaćeg stola, od starih plakata koji su visili na zidu, od malog stola s bocom vode, od četiri naslonjača i od postolja u kutu na kojem je stajala prašnjava stara maketa nekog spektakla. No razumije se samo po sebi, da je osim toga bila u kabinetu nevelika, izlizana, olupljena vatrostalna blagajna, s lijeve strane Rimskog, kraj pisaćeg stola.
Rimski je sjedio za stolom i od samog jutra nalazio se u lošem duševnom raspoloženju, a Varenuha je, za razliku od njega, bio vrlo živahan i nekako posebno nemirno poslovan. Međutim, ventila za njegovu energiju nije bilo.
Varenuha se sada skrivao u kabinetu findirektora od onih koji su imali bonove za besplatne ulaznice, a trovali su mu život naročito u dane kad se mijenjao program. A danas je bio upravo takav dan.
Tek što bi počeo zvoniti telefon, Varenuha bi uzimao slušalicu i lagao: — Koga? Varenuhu? Nema ga. Izišao je iz Varijetea. — Telefoniraj još jednom Lihodejevu, molim te — raz— draženo je rekao Rimski.
— Nema njega kod kuće. Već sam poslao Karpova, nema nikoga u stanu.
— Vrag neka zna što to znači! — siktao je Rimski kuc kajući na računskom stroju.
Vrata su se otvorila i razvodnik je dovukao debeli svežanj tek tiskanih dopunskih plakata. Na zelenim listovima bilo je velikim crvenim slovima štampano: Danas i svakodnevno u Varijeteu izvan programa PROFESOR WOLAND Seanse crne magije s potpunim njezinim raskrinkavanjem Varenuha se udaljio od plakata koji je bacio na maketu, pogledao ga zadovoljno i naredio razvodniku da odmah pošalje sve primjerke na lijepljenje.
— Dobro — upadljivo! — primijetio je Varenuha kad je razvodnik otišao.
— A meni se nikako ne sviđa taj pothvat — Ijutito gle dajući plakat kroz rožnate naočale, gunđao je Rimski — i uopće me čudi kako su mu dopustili da to stavi na pro gram!
— Ne, Grigorije Daniloviču, nemoj tako! To je vrlo do bar korak. Tu je sva sol u raskrinkavanju.
— Ne znam, ne znam, nikakve soli po mom mišljenju tu nema. I uvijek on izmisli takvo što! Da nam je makar pokazao tog maga! Jesi ga li ti vidio? Odakle se iskopao, vrag nek zna!
Ispostavilo se da ni Varenuha kao ni Rimski nije vidio maga. Jučer je Stjopa («kao lud» — kako se izrazio Rimski) dotrčao k findirektoru s već napisanim konceptom ugovora, naredio je da ga odmah prepišu i da se Wolandu izda novac. A taj je mag kidnuo i nitko ga osim Stjope nije vidio.
Rimski je izvadio sat, vidio da pokazuje dva sata i pet minuta i potpuno se razjario. Kako nebi! Lihodejev je telefonirao oko jedanaest sati, rekao da će doći za pola sata i ne samo što nije došao već je nestao iz svog stana!
— Moj posao stoji! — vikao je Rimski pokazujući pr stom hrpu nepotpisanih papira.
— Da nije on kao i Berlioz pao pod tramvaj? — govorio je Varenuha držeći na uhu slušalicu u kojoj su se čuli česti dugi i potpuno beznadni signali.
— I dobro bi bilo… — jedva čujno rekao je kroz zube Rimski.
Upravo tog časa ušla je u kabinet žena u kaputu i kapi uniforme, u crnoj suknji i platnenim cipelama. Iz male torbe o pojasu žena je izvadila bijeli omotić i bilježnicu i upitala: — Gdje je tu Varijete? Izvanredno hitni telegram. Pot pišite.
Varenuha je nadrljao nekakvu čvrknju u ženinoj bilježnici i tek.što su se vrata za njom zatvorila, otvorio je omot.
Pročitavši telegram, zatreptao je očima i predao omot Rimskome.
U telegramu je pisalo slijedeće: «Jalti Moskvu Varijete. Danas pola dvanaest kriminalistički odjel javio se kestenjasti noćnoj košulji hlačama bez cipela umobolni predstavio se Lihodejev direktor Varijetea Brzojavite istražni odjel gdje direktor Lihodejev».
— Zdravo da ste, ja sam vaša teta! — uskliknuo je Rim ski i dodao: — Kakvo iznenađenje!
