— Stari trik! — čulo se s galerije. — Taj je u parteru iz iste družbe.
— Mislite li? — zauralo je Fagot žmirkajući na galeriju.
— U tom slučaju i vi ste jedan iz naše grupe zato što je špil u vašem džepu!
Na galeriji je nastalo micanje i čuo se radosni glas: — Istina! Kod njega je! Tu, tu!… Stoj! Pa to su čer— vonci!* Oni koji su sjedili u parteru okrenuli su glave. Na galeriji je neki zbunjeni građanin našao u svojem džepu sve— Novčanice od deset rubalja (prim. prev.).žanj povezan na bankarski način i s natpisom na omotu «Jedna tisuća rubalja».
Susjedi su navalili na njega, a on je zaprepašten parao noktom omot, nastojeći da dozna da li su červonci pravi ili nekakvi čarobnjački.
— Boga mi, pravi su! Červonci! — vikali su radosno na galeriji.
— Zaigrajte i sa mnom takvu igru — zamolio je veselo neki debeljko u sredini partera.
— Avec plaisir!* — odazvao se Fagot. — Ali zašto samo s vama? Svi će vatreno sudjelovati! — I zapovjedio: — Mo lim, gledajte uvis!… Jedan! — U njegovoj se ruci našao pi štolj, viknuo je: — Dva! — Pištolj se trgnuo uvis. Viknuo je: — Tri! — Bljesnule je, puknulo i tog su časa ispod kupole, lepršajući među trapezima, počeli padati u dvoranu bijeli papirići.
Vrtjeli su se, zanosilo ih je u stranu, nosilo na galeriju, bacalo u orkestar i na scenu. Za nekoliko sekundi kiša novaca je sve gušće padala na sjedalište, i gledaoci su počeli loviti papiriće.
Dizalo se stotine ruku, gledaoci su kroz papiriće gledali na osvijetljenu scenu i vidjeli najoriginalnije i istinite vodene znakove. Miris također nije dopuštao nikakve sumnje: bio je to miris koji se ne može ni s čim usporediti, miris tek štampanih novčanica. Najprije radost a zatim zapanjenost zahvatili su cijeli Varijete. Posvuda je zvonila riječ «červonci, červonci», čuli su se usklici «ah, ah!» i veseli smijeh. Poneki su već puzali kroz prolaze, tapkajući rukama ispod sjedalica. Mnogi su stajali na sjedištima, loveći uzbibane, hirovite novčanice.
Malopomalo počela se na licima milicionera izražavati nedoumica, a artisti su bez ceremonije počeli viriti iza kulisa.
S balkona se čuo glas: «Pa što ti hvataš? Ta je moja!
K meni je doletjela!». I drugi glas: «Ne guraj se, jer ako te maznem!» I odjednom se začuo šamar. Odmah se na balkonu pojavio šljem milicionera; s balkona su nekog odveli.
— Francuski — sa zadovoljstvom (prim. prev.)Opće uzbuđenje je raslo i ne zna se što bi se iz toga izleglo da nije Fagot zaustavio novčanu kišu iznenadnim pucnjem u zrak.
Dvojica mladića izmijenila su značajan i veseo pogled, digli se s mjesta i uputili ravno u buffet. Varijete je bučio, oči sviju gledalaca su svijetlile. Da, da, ne može se znati što bi iz toga svega nastalo da Bengalski nije u sebi smogao snage i pokrenuo se. Nastojeći da se što više svlada, on je po navici protrljao ruke i glasom najveće zvučnosti progovorio: — Eto, građani, vidjeli smo sada slučaj takozvane ma sovne hipnoze. Posve znanstveni pokus koji najbolje doka zuje da nikakvih čudesa u magiji nema. Zamolit ćemo maestra Wolanda da nam razotkrije taj pokus. Sada ćete vidjeti, građani, kako će te tobožnje novčanice nestati isto tako naglo kako su se i pojavile.
Tada je zapljeskao ali potpuno osamljeno, na licu mu je u to vrijeme titrao samouvjereni smiješak, ali u očima nije bilo ni trunka te samouvjerenosti, nego bi se prije moglo reći da se u njima zrcalila molba.
Publici se govor Bengalskoga nije svidio. Nastala je potpuna tišina koju je prekinuo kockasti Fagot.
— A ovo je slučaj takozvane laži — izjavio je glasnim kozjim tenorom — novčanice su, građani, prave.
— Bravo! — isprekidano je viknuo bas negdje visoko.
— Uostalom, taj — Fagot je pokazao Bengalskog — mi je dodijao. Upleće se cijelo vrijeme gdje ne treba, lažnim primjedbama kvari seansu! Sto da učinimo s njim?
— Glavu mu otrgnimo! — rekao je grubo netko s gale rije.
— Sto kažete, a? — odmah se odazvao Fagot na taj be zobrazni prijedlog. — Glavu da mu otrgnemo? To je ideja!
Behemote! — doviknuo je mačku. — Učini! Ajn, cvaj, draj!!
I dogodila se neviđena stvar. Mačkova dlaka se na— kostriješila i on je prodorno mijauknuo. Zatim se sklup— čao i kao pantera skočio Bengalskom ravno na grudi a odatle je skočio na njegovu glavu. Predući, mačak je oblim šapama uhvatio rijetku kosu konferansijea i divlje zavijajući otrgnuo u dva maha glavu s debelog vrata.Dvije i po tisuće ljudi u dvorani kriknulo je kao jedan.
Iz rastrganih arterija krv je u vodoskocima šiknula iz vrata i zalila i plastron i frak. Bezglavo tijelo nekako je besmisleno zagrebalo nogama i sjelo na pod. U dvorani su se začuli histerični ženski krikovi. Mačak je predao glavu Fagotu koji ju je za kosu podigao uvis i pokazao publici, a ta je glava očajnički kriknula na čitavu dvoranu: — Doktora!!
— Hoćeš li i dalje mlatiti svakojake gluposti? — grozno je upitao Fagot plačnu glavu.
— Neću više! — prokrkljala je glava.
— Za boga dragoga, nemojte ga mučiti! — iznenada se začuo, nadjačavši buku, ženski glas iz lože i mag se okre nuo u stranu tog glasa.
