— Tvrtka vas moli da to uzmete za uspomenu — rekao je Fagot i pružio brineti otvoreni etui s bočicom. — Mersi — umišljeno je odgovorila brineta i krenula stepenicama u parter. Dok je prolazila gledaoci su se podizali i dodirivali etui.
Sada je led bio probijen i sa svih strana krenule su žene na pozornicu. U općem uzbuđenom govoru, smijehu i uzdasima čuo se muški glas: «Ja tebi ne dopuštam!» i ženski: «Despot i malograđanin, pusti moju ruku!» Žene su nestajale iza zastora, ostavljale tamo svoje haljine i izlazile u novim. Na stolicama s pozlaćenim nogama sjedio je čitav red žena koje su energično tapkale po sagu novo obuvenim nogama. Fagot je klečao, baratao metalnom žlicom za obuvanje, mačak je onemoćao pod hrpom torbica i cipela, gurao se od vitrina k stolicama i natrag, djevojka s unakaženim vratom čas se pojavljivala čas nestajala i došla do toga da je već u potpunosti počela brbljati francuski, a čudno je bilo to što su je sve žene sve do posljednje riječi razumjele, pa čak i one među njima koje nisu znale ni jedne francuske riječi.
Opće zaprepaštenje izazvao je muškarac koji se uputio na scenu. On je izjavio da njegova supruga ima gripu i da zato moli da joj preko njega nešto pošalju. Kao dokaz da je zaista oženjen, građanin je bio pripravan da pokaže legitimaciju. Molba brižljiva muža bila je dočekana smijehom, Fagot je zaurlao da mu vjeruje kao samom sebi i bez legitimacije i uručio građaninu dva para svilenih čarapa, a mačak je sa svoje strane dodao etui s ružem.
Zakašnjele žene gurale su se na scenu, sa scene su odlazile sretnice u plesnim haljinama, u pidžamama sa zmajevima, u strogim vizitnim kostimima, u šeširima navučenim na jednu obrvu.
Tada je Fagot objavio da se zbog poodmaklog vremena dućan zatvara točno za minutu, do sutrašnje večeri; nastala je nevjerojatna hitnja na pozornici. Žene su na brzinu, bez probanja, grabile cipele. Jedna je poput oluje odjurila iza zastora, zbacila sa sebe svoj kostim i dograbila prvo što joj je došlo pod ruku, svileni ogrtač s ogromnim cvjetovima, a osim toga uspjelo joj je zdipiti dvije bočice parfema.
Točno za jednu minutu zagrmio je pucanj iz pištolja, ogledala su nestala, propale su u zemlju vitrine i stolice,sag se rasplinuo u zraku isto kao i zastor. Posljednje je nestalo visoko brdo starih haljina i obuće, i scena je opet postala stroga, pusta i gola.
I eto tada se u stvar umiješalo novo djelotvorno lice.
Ugodni zvučni i vrlo uporni bariton začuo se iz lože broj 2: — Ipak je poželjno, građanine artiste, da bez odugo vlačenja raskrinkate pred gledaocima tehniku vaših triko va, osobito trik s novčanicama. Poželjno je također da se na scenu vrati konferansije. Njegova sudbina u/.nemirava gledaoce.
Bariton je pripadao počasnom gostu današnje večeri Arkadiju Apolonoviču Semplejarovu, predsjedniku Aku— stičke komisije moskovskih scena.
Arkadij Apolonovič se nalazio u loži s dvjema damama: sa starijom, skupo i pomodno odjevenom, i s drugom — mladom i Ijepuškastom koja je bila jednostavnije odjevena. Prva od njih, kako se uskoro objasnilo kod sastavljanja zapisnika, bila je supruga Arkadija Apolonoviča, a druga — njegova daljnja rođakinja, glumica početnica koja je mnogo obećavala i koja je došla iz Saratova i živjela u stanu Arkadija Apolonoviča i njegove supruge.
— Pardon! — odazvao se Fagot. — Oprostite, tu se nema što raskrinkati, sve je jasno.
— Ne, molim! Raskrinkavanje je i te kako potrebno.
Bez toga vaše blistave točke ostavljaju mučan dojam. Gle— dalačka masa traži objašnjenje.
— Gledalačka masa — prekinuo je Semplejarova be zobrazni šarlatan — nije ništa tražila. Ali uzimajući u obzir vašu visokopoštovanu želju, Arkadije Apolonoviču, ja ću — neka bude — izvesti raskrinkavanje. Ali dopuštate li za to još jednu sićušnu točku?
— Zašto ne — pokroviteljski je odgovorio Arkadij Apo lonovič — ali svakako s raskrinkavanjem.
— Slušam, slušam. Dakle, dopustite da vas upitam, gdje ste bili sinoć, Arkadije Apolonoviču?
Kod tog neumjesnog i čak, molim, prostačkog pitanja lice se Arkadija Apolonoviča izmijenilo, i to jako izmijenilo. — Arkadij Apolonovič bio je sinoć na sjednici Akusti— čke komisije — vrlo je oholo izjavila supruga Arkadija Apo— lonoviča — ali ja ne razumijem kakve to veze ima s magi jom?
— Oui, madame — potvrdio je Fagot. — Dakako, vi ne razumijete. Što se tiče sjednice, vi ste u potpunoj zabludi.
Odvezavši se na spomenutu sjednicu koja, istini za volju, i nije bila sinoć sazvana, Arkadij Apolonovič je otpustio svog šofera kod zgrade Akustičke komisije na Čistim rib njacima (cijeli Varijete je utihnuo), a sam se autobusom odvezao u Jelohovsku ulicu u goste glumici putujućeg ra— jonskog kazališta, Milici Andrejevnoj Pokobatko i proveo kod nje u gostima oko četiri sata.
— Jao! — u potpunoj tišini uzviknuo je netko patnički.
Mlada rođakinja Arkadija Apolonoviča odjednom se počela smijati dubokim i strašnim glasom.
— Sve je jasno! — uskliknula je. — Ja sam već odavna sumnjala. Sada mi je jasno zašto je ta nesposobna žena do bila ulogu Lujze!!
