Jecala je i lomila ruke. Vasilij Stjepanovič se potpuno zbunio i nije znao što da joj savjetuje. U pola jedanaest pojavila se milicija. Prvo i potpuno opravdano njeno pitanje bilo je: — Što se ovdje događa, građani? U čemu je stvar?
Tim je ustuknuo, isturivši blijedog i uzbuđenog Vasi— lija Stjepanoviča. Moralo se nazvati stvari njihovim imenima i priznati da je administracija Varijetea u osobi direktora, findirektora i administratora nestala i nije poznato gdje se nalazi, da je konferansije poslije jučerašnje seanse bio odvezen u psihijatrijsku bolnicu i da je, kratko rečeno, jučerašnja seansa bila pravi skandal.
Zaplakanu madame Rimsku umirili su koliko su mogli i uputili kući, a najviše su se zainteresirali za priču cistačice u kakvu je stanju nađen findirektorov kabinet.
Službenike su zamolili da se vrate na svoja mjesta i da se prihvate posla, a za neko vrijeme u zgradi Varijetea pojavila se istraga koju je pratio oštrouhi mišićavi pas pepeljaste boje i silno pametnih očiju. Među namještenicima Varijetea odmah se pronio glas da je taj pas — znameniti Karoas. I točno, to je bio on. Njegovo ponašanje zadivilo je sve njih. Tek što je Karoas utrčao u kabinet findirektora, zacvilio je, iskezio čudovišne žute očnjake, zatim je legao na trbuh i s nekakvim izrazom tuge i istovremeno bijesa puzao je prema razbijenom prozoru.
Svladavši strah, odjednom je skočio na prozorsku dasku, digao njušku i divlje i srdito zavijao. Nije htio otići s prozora, cvilio je i drhtao te se spremao da skoči dolje.
Psa su izveli iz kabineta i pustili u predvorje odakle je izišao kroz glavni ulaz na ulicu i doveo pratioce do tak— sistanice. Kraj nje izgubio je trag što ga je slijedio. Nakon toga Karoasa su odveli.
Istraga se smjestila u Varenuhinu kabinetu kamo su po redu zvali namještenike Varijetea koji su bili svjedoci jučerašnjih događaja za vrijeme seanse. Treba reći da su istražitelji morali na svakom koraku svladavati nepredviđene teškoće. Nit se u njihovim rukama stalno trgala.
Jesu li postojali plakati? Postojali su. Ali noću su preko njih nalijepljeni novi i sada ni jednog nema da se ubiješ! Odakle se pojavio taj mag? A tko to zna. Znači da su s njim sklopili ugovor?
— Vjerojatno — odgovorio je uzbuđeni Vasilij Stjepa— novič.
— Ako je ugovor sklopljen, zar nije morao proći kroz knjigovodstvo?
— Bezuvjetno — odgovarao je uznemireni Vasilij Stje— panovič.
— Onda gdje je?
— Nema ga — odgovorio je knjigovođa sve bljeđi i ra širio ruke.
I stvarno, ni u fasciklima knjigovodstva, ni kod findirektora, ni kod Lihodejeva, niti kod Varenuhe nikakvih tragova ugovora nema.Kako je prezime tog maga? Vasilij Stjepanovič ne zna, on sinoć nije bio na seansi. Razvođači ne znaju, blagajnica je mrštila čelo, mrštila, mislila, mislila, konačno je rekla: — Wo… čini mi se Woland…
A možda nije Woland? Možda i nije Woland. Možda je Faland.
Pokazalo se da u uredu za strance ni o kakvom Wo— landu a također ni o Falandu, magu — potpuno ništa nisu čuli.
Dostavljač Karpov izjavio je da je navodno taj mag odsjeo u Lihodejevljevu stanu. U stan su dakako odmah otišli — nikakvog maga tamo nije bilo. Lihodejeva također nema. Kućne pomoćnice nema, a kamo je nestala nitko ne zna. Predsjednika kućne uprave Nikanora Ivanoviča nema, Proležneva nema!
Dešavalo se nešto sasvim nečuveno: nestao je cijeli vrh administracije, sinoć je bila čudna skandalozna seansa, a tko ju je izvodio i na čiji poticaj — ne zna se.
A vrijeme se bližilo podnevu kad je trebalo otvoriti blagajnu. Ali o tome dakako nije moglo biti ni govora! Na vratima Varijetea odmah je bio obješen ogroman komad kartona s natpisom: «Današnja se predstava odgađa». U redu je nastalo uzbuđenje počev od njegove glave, ali nakon uzbuđenja on se ipak počeo raspadati i kroz po prilici jedan sat od njega u Sadovoj ulici nije ostalo ni traga. Istraga je otišla da bi nastavila svoj posao na drugom mjestu, namještenike su poslali kući ostavivši samo dežurne, a vrata Varijetea zatvorili.
Knjigovođa Vasilij Stjepanovič morao je hitno izvršiti dva zadatka. Prvo, otići u Komisiju za scene i zabave lakog tipa s izvještajem o jučerašnjim događajima, a drugo otići u financijskoscenski sektor i predati jučerašnji utržak — 21.711 rubalja.
Uredni i savjesni Vasilij Stjepanovič umotao je novac u novinski papir, zavezao konopom unakrst, stavio paket u torbu i, odlično poznavajući propise, uputio se dakako °e na autobus ili tramvaj nego prema taksistanici.
Tek što su šoferi iz tri taksija ugledali putnika koji je zurio prema stanici s debelom punom torbom, odmah suse sva trojica njemu pred nosom odvezla s praznim kolima, ljutilo se ogledavajući.
Zaprepašten takvom okolnošću, knjigovođa je dugo vremena stajao kao ukopan, razmišljajući što bi to moglo značiti.
Za tri minute dovezao se prazni automobil, i šoferovo se lice odmah iskrivilo čim je ugledao putnika.
— Jeste li slobodni? — kašljući u nedoumici, upitao je Vasilij Stjepanovič.
— Pokažite novac — ljutilo je odgovorio šofer ni ne gle dajući putnika.
