Riđi se osvrnuo i rekao tajanstveno: — Poslali su me da vas pozovem danas navečer u go ste.
— Što vi to sanjate, kakve goste?
— Jednom vrlo uvaženom strancu — značajno je rekao riđi, pritvorivši oči.
Margarita se vrlo razljutila.
— Pojavio se novi soj — ulični svodnici! — dignuvši se da ode, rekla je ona. — Hvala na takvim zadacima! — uvri jeđen uskliknuo je riđi i progunđao za leđima odlazeće Margarite: — Glupača!
— Gad! — odazvala se ona, okrenuvši se, ali je odmah iza sebe začula glas riđega: — Tama koja je nadošla sa Sredozemnog mora pokri la je prokuratoru mrski grad. Nestali su viseći mostovi koji su spajali hram sa strašnom Antonijevom kulom…
Nestao je Jeršalajim, veliki grad, kao da nikad nije posto jao na svijetu… Neka vas đavo nosi s vašom nagorjelom bilježnicom i suhom ružom! Sjedite ovdje sami na klupi i molite ga da vas pusti na slobodu, da vam dade udisati zrak, da ode iz sjećanja!
Bijela lica, Margarita se vratila klupi. Riđi ju je gledao žmirkajući.
— Ništa ne razumijem — tiho je progovorila Margarita Nikolajevna. — Za listove ste mogli doznati… provaliti, pogledati… Podmitili ste Natašu? Da? Ali kako ste mogli saznati moje misli? — Ona se patnički namrštila i dodala: — Recite mi tko ste? Iz koje ste ustanove?
— Eto ga na… — promrmljao je riđi i rekao glasnije: — oprostite, ali ja sam vam rekao da nisam ni iz kakve ustanove! Sjednite, molim.
Margarita se bez riječi pokorila, ali je ipak sjedajući pitala još jednom — Tko ste?
— Pa dobro, zovu me Azazello, ali vama to svejedno ništa ne govori.
— Hoćete li mi reći kako ste doznali za listove i za moje misli?
— Neću reći — suho je odgovorio Azazello.
— Zar vi nešto znate o njemu? — moleći šapnula je Margarita.
— Recimo da znam.
— Preklinjem vas, recite samo jedno… je li živ?…
Ne mučite me!
— Živ je, živ — preko volje se odazvao Azazello.
— Bože!…
— Molim bez uzbuđenja i usklika — mršteći se, rekao je Azazello.
— Oprostite, oprostite — mrmljala je sada pokorna Margarita — ja sam se, dakako, razljutila na vas. Ali priznaj te, kad na ulici zovu ženu nekamo u goste… ja nemam predrasuda, uvjeravam vas — Margarita se neveselo nasmi ješila — ali ja nikada ne viđam nikakve strance, nemam po trebe da stupam s njima u kontakt… i osim toga moj muž… moja je drama u tome da živim s čovjekom koga ne volim… ali da mu kvarim život smatram nedostojnim djelom… Ja sam od njega doživjela samo dobro…
Azazello je s vidljivom dosadom saslušao ovaj bezvezni govor i grubo rekao: — Molim vas da umuknete na časak.
Margarita je poslušno zašutjela.
— Pozivam vas potpuno bezopasnom strancu. I nitko neće ništa doznati o tom posjetu. To vam jamčim.
— A zašto sam mu potrebna? — sumnjičavo je upitala Margarita.
— Doznat ćete kasnije.
— Shvaćam… Morala bih mu se podati — rekla je za mišljeno Margarita.
Na to je Azazello nekako oholo zamumljao i tako odgovorio: — Svaka žena na svijetu, mogu vas uvjeriti, mašta o tome — Azazellovom njuškom preletio je smiješak — ali moram vas razočarati, ništa od toga. — Tko je taj stranac?! — smeteno je uskliknula Marga— rita tako glasno da su se prema njoj okrenuli prolaznici koji su prolazili kraj klupe. — I kakva razloga imam da idem k njemu?
Azazello se nagnuo k njoj i značajno šapnuo: — Pa, razlog bi bio vrlo velik… vi ćete iskoristiti pri liku…
— Što? — uskliknula je Margarita i njezine su se oči za okružile. — Ako vas pravilno shvaćam, vi želite reći da ja tamo mogu nešto doznati o njemu?
Azazello je šutke kimnuo glavom.
— Idem! — snažno je viknula Margarita i uhvatila Aza— zellovu ruku. — Idem, kamo bilo!
Azazello je s olakšanjem uzdahnuo, naslonio se na klupu sakrivši leđima veliku urezanu riječi «Njura» i ironično progovorio: — Težak su narod te žene! — gurnuo je ruke u džepove i daleko naprijed ispružio noge. — Zašto su, na primjer, po slali mene po tom poslu? Mogao je poći Behemot, on je šarmantan…
Margarita je progovorila, smiješeći se krivo i gorko: — Prestanite me mistificirati i mučiti s vašim zagonet kama. Ja sam nesretni čovjek i vi to iskorištavate…
Upuštam se u neku čudnu pripovijest ali, kunem se, samo zbog toga što ste me privukli riječima o njemu! Vrti mi se u glavi od svih tih nerazumljivih stvari…
— Bez drame, bez drame — odazvao se Azazello, pra veći grimase — treba da shvatite i moj položaj. Dati admi nistratoru po gubici, ili izbaciti ujaka iz kuće, ili ustrijeliti nekoga, ili još neka sitnica u tom smislu, to je moja prava specijalnost. Ali razgovarati sa zaljubljenim ženama, sluga pokoran!… Pa ja vas već pola sata uvjeravam… Dakle, idete li?
— Idem — jednostavno je odgovorila Margarita Niko— lajevna.
