— Tada izvolite uzeti — rekao je Azazello i izvadivši iz džepa okruglu zlatnu kutijicu pružio je Margariti s riječi ma: — spremite to jer prolaznici gledaju. Ona će vam do bro doći, Margarito Nikolajevna, vi ste od tuge popriličnoostarjeli za posljednjih pola godine. — (Margarita je pocr— venjela, ali nije ništa odgovorila, i Azazello je nastavio:) — Danas navečer, točno u pola deset, potrudite se, posve nagi, da natrljate tom kremom lice i cijelo tijelo. Dalje radite što hoćete, ali nemojte napuštati telefon. U deset ću vas nazvati i reći sve što je potrebno. Vi se ne morate ni o čemu brinuti, vas će dopratiti kamo treba i neće vam učiniti nikakvo zlo. Jasno?
Margarita je šutjela, a zatim je odgovorila: — Jasno. Ta je stvar od čistog zlata, vidi se po težini.
Pa što, divno shvaćam kako me netko potkupljuje i uvlači u neku tamnu pripovijest za koju ću dobro platiti…
— Što je to? — gotovo je zacvilio Azazello. — Zar vi opet?…
— Ne, pričekajte!
— Vratite kremu!
Margarita je jače slegnula kutijicu u ruci i nastavila: — Ne, čekajte… Znam u što idem. Ali idem na sve radi njega, zato što nemam nade ni u što drugo na svijetu.
Ali želim vam reći da ćete se, upropastite li me, stidjeti!
Da, stidjeti! Jer propadam zbog ljubavi! — i, udarivši se u grudi, Margarita je pogledala sunce.
— Vratite kremu! — srdito je povikao Azazello. — Vra tite, k vragu sve to. Neka pošalju Behemota!
— O ne! — uskliknula je Margarita, začuđujući prolaz nike. — Pristajem na sve, pristajem da odigram tu kome diju s utrljavanjem kreme, pristajem da idem gdje je vrag rekao laku noć! Ne vraćam!
— Ba! — odjednom je zaurlao Azazello i upiljio oči u re šetku parka upirući prstom u nešto.
Margarita se okrenula onamo kamo je pokazivao Azazello, ali ništa osobito tamo nije vidjela. Tada se okrenula prema Azazellu, želeći da dobije objašnjenje za to besmisleno «Ba!», ali nikoga nije bilo da dade to objašnjenje: tajanstveni sugovornik Margarite Nikolajevne je nestao. Margarita je brzo gurnula ruku u torbicu, kamo je prije tog uzvika sakrila kutijicu, i uvjerila se da je ona tamo. Tada je, ni o čemu ne razmišljajući, Margarita hitro potrčala iz Aleksandrovskog parka.
Puni mjesec visio je na večernjem čistom nebu, vidljiv kroz javorove grane. Lipe i bagremi išarali su zemlju u vrtu kompliciranim ornamentom mrlja. Trokrilni prozor balkona, otvoren ali zastrt zastorom, svijetlio je bijesnim električnim svjetlom. U spavaonici Margarite Nikolajevne gorjele su sve svjetiljke i osvjetljavale potpuni nered u sobi. Na pokrivaču kreveta ležale su košulje, čarape i donje rublje, izgužvano rublje valjalo se po podu kraj zgažene u uzbuđenju kutije cigareta. Cipele su stajale na noćnom ormariću uz napola praznu šalicu kave i pepeljaru u kojoj se dimio opušak. Na naslonu stolice visila je crna večernja haljina. U sobi je mirisalo na parfeme. Osim toga, u nju je dopirao miris pregrijana glačala.
Margarita Nikolajevna sjedila je pred velikim ogledalom samo u kupaćem ogrtaču, prebačenom na golo tijelo, i u mekanim crnim papučama. Zlatna narukvica sa satom ležala je pred Margaritom Nikolajevnom zajedno s kutijom koju je dobila od Azazella, i Margarita nije skidala pogled s brojčanika. Ponekad joj se činilo da se sat pokvario i da se kazaljke ne miču. Ali su se one micale, iako vrlo polagano, kao da su se slijepile, i konačno je (duga kazaljka došla na dvadeset i devet minuta prije pola deset sati). Margaritino je srce snažno zakucalo, tako da čak nije odmah mogla uzeti kutiju. Došavši k sebi, Margarita ju je otvorila i vidjela u kutiji masnu žutu kremu. Učinilo joj se da miriše na mulj. Vrhom prsta Margarita je izvadila malo kreme na dlan, kod čega je jako zamirisalo na močvarne biljke i šumu, a zatim je dlanom počela trljati kremu načelo i obraze. Krema se lagano razmazivala i, kako se Mar— gariti činilo, odmah isparavala. Kad je učinila nekoliko namaza, Margarita je pogledala u zrcalo i ispustila kutiju ravno na staklo sata te je ono naprslo. Margarita je zatvorila oči, zatim je pogledala još jednom i počela se na sav glas smijati.
Obrve koje su na krajevima bile pincetom očupane u tanku nit sada su postale guste i poput crnih ravnih lukova polegle nad zelene oči. Tanka okomita bora iznad nosa koja se pojavila u listopadu, kad je nestao majstor, nestala je bez traga. Nestale su i žućkaste sjene na sljepoočicama i dvije jedva vidljive mrežice u vanjskim uglovima očiju. Koža na obrazima ispunila se jednolikom ružičastom bojom, čelo je postalo bijelo i čisto, a frizerska se ondulacija opustila.
Na tridesetogodišnju Margaritu gledala je iz zrcala prirodno kovrčava crnokosa žena od dvadeset godina.
