Gola i nevidljiva letačica suzdržavala se i svladavala, njezine su se ruke tresle od nestrpljivosti. Pažljivo ciljajući Margarita je udarila po tipkama klavira i po cijelom stanu raznio se prvi žalosni lelek. Histerično je vrištao ni kriv ni dužan bekerovski kabinetski instrument. Tipke su propadale, koštani ukrasi letjeli na sve strane. Instrument je brujao, naricao, škripao, zvonio. Uz zvuk pucnja iz pištolja pukla je pod udarcem čekića gornja polirana ploha. Teško dišući, Margarita je čekićem trgala i svijala strune. Konačno je, umorna, prestala, bacila se u naslonjač da predahne.
U kupaonici je strašno šumila voda, u kuhinji također. «Čini se da se već prelila na pod…» — pomislila je Margarita i dodala glasno: — Ipak, što da duljimo.
Iz kuhinje u hodnik već je jurio potok. Tapkajući bosim nogama po vodi, Margarita je u vjedru nosila iz kuhinje vodu u kritičarev kabinet. Zatim, nakon što je čekićem razlupala vrata na ormaru u istom kabinetu, bacila se na spavaonicu. Razbivši ormar sa zrcalom, izvukla je iz njega kritičarevo odijelo i potopila ga u kadi.
Tintarnicu, punu tinte, koju je pobrala u kabinetu, prolila je na raskošnu bračnu postelju u spavaonici. Pustošenje joj je pričinjalo vruće zadovoljstvo, ali joj se kod toga cijelo vrijeme činilo da su rezultati nekako mizerni. Zato je počela raditi koješta. Razbila je tegle s fikusima u sobi gdje se nalazio klavir. Ne dovršivši to, vratila se u spavaću sobu i kuhinjskim nožem rezala plahte, razbijala ustakljene fotografije. Nije osjećala umor, samo je po njoj potocima tekao znoj.
U to vrijeme u stanu br. 82, ispod stana Latunskog, kućna pomoćnica dramaturga Kvanta pila je u kuhinji čaj čudeći se što odozgo dopire nekakva buka, trčanje i zvonjava. Podigavši glavu prema stropu, ona je odjednom ugledala da on naočigled mijenja svoju bijelu boju u nekakvu mrtvačku — plavkastu. Mrlja se naočigled širila i iznenada su na njoj nabubrile kapi. Dvije minute sjedila je kućna pomoćnica čudeći se toj pojavi sve dok nije konačno sa stropa počela padati prava kiša i dok nije zabubnjala po podu. Tada je kućna pomoćnica skočila, stavila posudu pod mlaz, što nije nimalo pomoglo, jer se kiša tako proširila da je zalila i plinski štednjak i stol s posuđem. Tada je, kriknuvši, Kvantova kućna pomoćnica istrčala iz stana na stubište i odmah je u stanu Latunskog započela zvonjava.
— Počeli su zvoniti, vrijeme je da se spremimo — rekla je Margarita. Sjela je na metlu slušajući kako ženski glas viče u pukotinu vrata: — Otvorite, otvorite! Dusja, otvori! Zar kod vas teče voda? Nas je zalilo!
Margarita se podigla za metar uvis i udarila po lusteru. Dvije su žarulje eksplodirale i na sve strane poletjeli su stakleni privjesci. Povici kroz pukotinu su prestali, na stubištu se začuo topot. Margarita je isplovila kroz prozor, našla se s vanjske strane prozora, zamahnula je i čekićem udarila po staklu. Ono je zajecalo i po mramorom obloženu zidu poletjele su krhotine poput vodopada. Margarita je doletjela do slijedećeg prozora.
Daleko dolje na pločniku trčali su ljudi, od dva automobila koji su stajali ispred veže jedan je zabrujao i otišao. Kad je završila s prozorima Latunskog, Margarita je otplovila k susjednom stanu. Udarci su postali češći, uličica se ispunila zvekom i bukom. Iz prve veže istrčao je portir, pogledao uvis, malo se kolebao, očigledno se ne dosjetivši odmah što mu je činiti, gurnuo u usta zviždaljku i žestoko zazviždao. S posebnim užitkom razbivši posljednji prozor na sedmom katu, uz pratnju zviždaljke, Margarita se spustila na šesti kat i tu počela drobiti stakla.
Izmučen dugim besposličarenjem iza zrcalnih vrata veže, portir je u zvižduk unio svu svoju dušu, slijedeći pritom točno Margarina, kao glazbena pratnja. U stankama, kad je prelijetala s prozora na prozor, on bi udahnuo, a pri svakom Margaritinom udarcu, napuhnuvši obraze, zviždao je parajući noćni zrak do nebesa.
Njegovi napori, sjedinjeni s naporima razjarene Mar— garite, dali su velike rezultate. U kući je nastala panika.Još čitavi prozori su se otvarali, u njima su se pojavljivale glave i odmah se skrivale i, obratno, otvoreni prozori odmah su se zatvarali. U kućama preko puta na osvjetljenoj pozadini prozora nicali su tamni obrisi ljudi koji su nastojali shvatiti zašto bez ikakva razloga pucaju stakla na novoj zgradi Dramlita.
Na ulici su ljudi trčali prema domu Dramlita, a unutar njega, bez ikakva smisla, muvali su se ljudi na stubištima. Kvantova kućna pomoćnica vikala je onima koji su trčali po stepenicama da je kod njih poplava, a njoj se ubrzo pridružila Hustova kućna pomoćnica iz stana br.
