Prvo što je začudilo Margaritu, bila je tama u koju je dospjela. Bilo je tamno kao u podzemlju tako da se nehotice uhvatila za Azazellov plašt plašeći se da se ne spotakne. Ali je tada izdaleka, odozgo, zažmirkao plamičak nekakve svjetiljke i počeo se približavati. Azazello je u hodu uzeo Margariti ispod pazuha metlu i metla je nestala u tami bez svakog zvuka. Tada su se počeli uspinjati nekakvim širokim stepenicama i Margariti se pričinjalo da im kraja nema. Nju je čudilo kako se u predsoblju običnog moskovskog stana mogu smjestiti ove neobične, nevidljive ali dobro opipljive beskrajne stepenice. Ali se uspon svršio, i Margarita je shvatila da stoji na hodniku.
Plamičak se približio, i Margarita je ugledala osvijetljeno lice muškarca, dugačkog i crnog, koji je u ruci držao kandilo. Oni koji su imali nesreću da mu se tih dana nađu na putu, čak i kod slabog svjetla jezičca u kandilu odmah bi ga prepoznali. To je bio Korovjov odnosno Fagot.
Istina, vanjština se Korovjovljeva sasvim izmijenila.
Treperavi plamičak nije se odražavao u naprslim cvikerima koje je već odavno trebalo baciti u smeće, nego u monoklu, doduše također naprslom. Brčići na drskom licu bilisu podvinuti i napomadani, a crnina Korovjovljeva mogla se objasniti vrlo jednostavno — bio je u fraku. Bijeljela su se samo njegova prsa.
Mag, regent, čarobnjak, prevodilac ili vrag neka zna tko zapravo, ukratko Korovjov — poklonio se i široko za— mahnuvši kandilom po zraku pozvao Margaritu da ga slijedi. Azazello je nestao.
«Strašno čudnovata večer — mislila je Margarita — sve sam očekivala samo ne to. Zar je kod njih električno svjetlo u kvaru? Ali je najčudnija prostranost tog prebivališta… Kako se sve to može stisnuti u moskovski stan? Jednostavno nemoguće!…» Kolikogod malo svjetla širilo Korovjovljevo kandilo, Margarita je shvatila da se nalazi u golemoj dvorani, još i sa stupovima, tamnoj i na prvi pogled beskrajnoj.
Korovjov se zaustavio kraj nekakvog divančića, stavio svoje kandilo na neko postolje, pokretom je predložio Margariti da sjedne, a sam se namjestio pored nje, nalaktivši se na postolje u slikovitoj pozi.
— Dopustite da vam se predstavim — zaškripao je Ko rovjov — Korovjov. Čudi vas da nema svjetla? Štednja, kako ste sigurno pomislili? Nenene! Neka prvi krvnik, makar od onih koji će danas nešto kasnije imati čast da poljube vaše koljeno — na ovom kamenu odsiječe moju glavu, ako je tako! Jednostavno messire ne voli električno svjetlo i mi ćemo ga uključiti tek u posljednji čas. I tada, vjerujte, neće ga nedostajati. Čak bi, molim lijepo, bilo bo lje da ga bude manje.
Korovjov se svidio Margariti i njegovo zveketavo brbljanje djelovalo je na nju umirujuće.
— Ne — odgovorila je Margarita — više me od svega čudi gdje se sve to smjestilo. — Pokazala je rukom ističući time neizmjernost dvorane.
Korovjov se slatko podsmjehnuo, od čega su sjene u borama oko njegova nosa zadrhtale.
— To je od svega jednostavnije! — odgovorio je on. — Onima koji znaju postupati s petom dimenzijom nije teško proširiti prostor do željenih razmjera. Reći ću vam još više, uvažena gospođo, do vrag zna kakvih razmjera! Uosta lom — nastavio je brbljati Korovjov — poznavao sam Ijude koji ne samo da nisu imali ni pojma o petoj dimenziji nego koji ni o čemu nisu imali nikakva pojma i ipak su učinili najsavršenija čudesa u smislu širenja svoga prostora. Tako, na primjer, jedan građanin, kako su mi pričali, dobivši trosobni stan u Zemljanom Valu bez svake ga je pete dimenzije i sličnih stvari od kojih um odlazi izvan razuma, za čas pretvorio u četverosobni razdijelivši pregradom jednu sobu na pola.
Poslije toga je zamijenio taj stan za dva zasebna u raznim rajonima Moskve: jedan od tri i drugi od dvije sobe. Priznajte da ih je postalo pet. Trosobni stan je zamijenio za dva zasebna dvosobna i postao vlasnik, kako sami vidite, šest soba istina raštrkanih u potpunom neredu po cijeloj Moskvi. Već se spremao da učini posljednji i najblistaviji potez, stavivši u novine oglas da mijenja šest soba u raznim rajonima Moskve za jedan peterosobni stan u Zemljanom Valu — kad se njegova djelatnost završila iz razloga koji nisu o njemu ovisili. Možda sada ima neku sobu ali, uvjeravam vas, ne u Moskvi. Eto kakav prepre— denjak, a vi govorite o petoj dimenziji!
Margarita, iako uopće nije govorila o petoj dimenziji nego je o njoj govorio sam Korovjov, veselo se nasmijala saslušavši priču o pustolovinama stambenog prepredenja— ka. Korovjov je nastavio: — Ali na posao, na posao, Margarito Nikolajevna. Vi ste vrlo pametna žena i već ste se, dakako, dosjetili tko je naš domaćin.
Margaritino srce je zalupalo i ona je kimnula glavom.
