Na tren joj se učinilo da je Avijenda žestoko pocrvenela. Kod Aijela, čak se ni zaljubljeni nisu ljubili tamo gde je iko mogao da ih vidi. Vatreni zalazak sunca bio je bled u poređenju sa Avijendinim licem. „I ja želim da ti meni budeš sestra“, promrmljala je. Progutavši knedlu i merkajući Birgitu, koja se pravila kao da ih i ne primećuje ona se nagla i brzo prislonila usne na Elejnin obraz. Elejna ju je volela zbog tog postupka, koliko i zbog svega ostalog.

Birgita je osmatrala negde iza njih, preko njenog ramena, i možda se stvarno i nije pretvarala, jer je iznenada rekla. „Neko dolazi. Lan i Ninaeva, ako se ne varam.“

Pomalo nespretno, one se okrenuše, šepajući i saplićući se i ječeći. Sve je to delovalo potpuno blesavo, junakinje u pričama nikada nisu bivale povređene toliko da su jedva stajale. U daljini, prema severu, nakratko se među drvećem videlo dvoje jahača. Ne kratko, ali dovoljno dugo da se razazna visok muškarac na visokom konju, koji je galopirao punom snagom, i pored njega žena na nižoj životinji, koja je jurila jednako brzo. Njih tri se oprezno spustiše da ih sačekaju. To je još nešto što junakinje u pričama nikada ne rade, s uzdahom je pomislila Elejna. Nadala se da će biti kraljica na kakvu bi njena majka bila ponosna, međutim, bilo je vrlo jasno kako od nje nikada neće postati junakinja.

Čulejn malo pomeri uzde, a Segani se glatko nagnu, okrenuvši jedno od rebrastih krila. On je bio dobro obučen raken, brz i okretan, njen ljubimac, mada je na njemu morala da leti još s nekim. Uvek je bilo više morat’rakena negoli rakena; to je bila životna činjenica. Tamo dole, na imanju pod njima, vatrene lopte kao da su iskakale iz vazduha, rasipajući se na sve strane. Pokušavala je da ne obraća pažnju na to; njen posao je bio da pazi na nevolje koje bi se mogle pojaviti iz oblasti oko imanja. Bar je dim prestao da se diže s mesta u maslinjaku gde su Taun i Maku poginuli.

Na hiljadu koraka iznad tla, mogla je da vidi nadaleko. Svi ostali rakeni odleteli su da pretražuju okolinu; svaka žena koja bi pokušala da beži bila bi označena za proveru, da se vidi nije li jedna od onih koje su izazvale sve to komešanje, mada, ako ćemo pravo, u ovim zemljama bi svako ko vidi rakena najverovatnije pokušao da beži. Čulejn je morala da pazi samo na nevolje koje bi, možda, ovde naišle. Poželela je da ne oseća to peckanje među lopaticama; to je uvek značilo kako nevolja zaista nailazi. Vetar od Seganovog leta pri ovoj brzini nije bio loš, ali ona je pritegla pod bradom uzice svoje voskom prevučene lanene kapuljače, proverila sigurnosno kožno remenje koje ju je držalo u sedlu, namestila svoje kristalne naočare, bolje navukla oklopne rukavice.

Preko stotinu Nebeskih pesnica već se nalazilo na tlu, a što je bilo još važnije, i šest sul’dam s damanama i još desetina koja je nosila torbe pune rezervnih adama. Drugi let doći će s brda ka jugu, s pojačanjem. Bilo bi bolje a ih je više došlo u prvom udaru, ali Hailene su ionako imale jedva dovoljno to’rakena, a naveliko se govorkalo kako su mnogi od njih dobili zadatak da prenesu visoku gospu Surot i njenu pratnju odozdo, iz Amadicije. Nije dobro loše misliti o krvi, pa ipak, poželela je da je više to’rakena poslato u Ebou Dar. Niko od morat’rakena nije mogao da ima dobro mišljenje o ogromnim, glomaznim to’rakenima, koji su bili korisni samo za prevoz tereta, ali oni su mogli brže dovesti još Nebeskih pesnica, tamo na tlo, kao i još sul’dama.

„Govorka se da ima stotinak marat’damana tamo dole“, glasno iza njenih leđa progovori Elija. Kad ste na nebu, morate glasno da govorite da nadjačate hučanje vetra. „Znaš li šta ću uraditi sa svojim delom zlata za hvatanje? Kupiću gostionicu. Ovaj Ebou Dar čini mi se kao pravo mesto, bar po onome što sam videla. Možda ću čak naći i muža. Imaću decu. Šta misliš o tome?“

Čulejn se osmehnu iza šala koji ju je štitio od vetra. Svaki je letač pričao o kupovini gostionice ili krčme, ponekad imanja a opet, ko je mogao napustiti nebo? Ona potapša Seganov dugi, kožnati vrat. Svaka žena letač tri od četiri letača bile su žene pričala je o mužu i deci, ali deca su, isto tako, značila kraj letenja. Više je žena napuštalo Nebeske pesnice za jedan mesec nego što ih je napuštalo nebo za pola godine.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги