„Videla sam taj dovratak“, reče Elejna. „U poslednjoj sobi na kraju hodnika. Svetiljka mi se ugasila i tri puta sam pala pre no što sam stigla do vrata.“ Pocrvene od stida. „Plašila sam se da tamo usmeravam, čak i da ponovo upalim svetiljku. Većina onih stvari liči mi na smeće – mislim da su Tairenci jednostavno grabili sve za šta su čuli da bi moglo biti u nekoj vezi s Moći – ali mislila sam da bi se moglo dogoditi da slučajno uključim nešto što nije smeće ako usmeravam, a ko zna šta bi to moglo da uradi.“
„A da si se saplela u mraku i pala kroz iskrivljeni dovratak?“ – suvim glasom upita Moiraina. „Njemu usmeravanje nije potrebno. Potrebno ti je samo da prođeš.“
„S kojom svrhom?“ – upita Ninaeva.
„Da bi dobila odgovore. Tri odgovora – i svaki od njih istinit – o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti.“
Elejna se odmah seti dečije priče,
„Možemo da pitamo šta je ta stvar što je opasna po Randa“, ubaci se Egvena, a Ninaeva dodade: „Zašto nam to nisi ranije rekla? Zašto si dozvolila da svaki dan slušamo istovetne priče, kad smo do sada mogle sve da rešimo ?“
Aes Sedai se žacnu i diže ruke. „Vas tri jurišate kao muve bez glava tamo gde bi Lan i stotinu Zaštitnika oprezno birali put. Šta mislite zašto ja nisam prošla kroz dovratak? Odavno sam mogla da pitam šta bi Rand trebalo da učini pa da preživi i pobedi, kako da porazi Izgubljene i Mračnoga, kako da ovlada Moći i dovoljno dugo drži ludilo na odstojanju da učini ono što mora.“ A zatim je, podbočena, sačekala da se njene reči slegnu. Nijedna devojka nije progovorila. „Postoje izvesna pravila“, nastavi Moiraina, „i neke opasnosti. Kroz dovratak se može proći samo jednom. Samo jednom. Možeš postaviti tri pitanja, ali sva tri moraš postaviti i dobiti odgovore na njih pre no što možeš da odeš. Izgleda da se lakomislena pitanja kažnjavaju, ali takođe se čini da je za neke ljude lakomisleno ono što je za druge ozbiljno. A najvažnije, sva pitanja u vezi sa Senkom imaju kobne posledice.
Ako postavite pitanja o Crnom ađahu, mogle biste se vratiti mrtve, ili kao bezumnice. Ako se uopšte i vratite. A što se Randa tiče... Nisam sigurna da li je uopšte moguće postaviti neko pitanje u vezi s Ponovorođenim Zmajem koje se nekako ne dotiče Senke. Shvatate li sada? Ponekad ima razloga za oprez.“
„Otkud ti sve to znaš?“ – ljutito upita Ninaeva. A zatim se podboči i stade naspram Aes Sedai. „Visoki lordovi sigurno nisu dopustili nekoj Aes Sedai da izučava stvari u Skladištu. A sudeći po pogani koja se dole nakupila, već stotinu godina ništa od svega toga nije videlo sunčevu svetlost.“
„Mislim da je prošlo daleko više vremena“, smireno joj odvrati Moiraina. „Prestali su da sakupljaju pre otprilike tri stotine godina. Neposredno pre no što su prekinuli, nabavili su taj ter’angreal o kome sam vam govorila. Sve do tada on je bio u posedu Prvih od Majena, koji su odgovore koristili ne bi li izbegli da ih Tir osvoji. A oni su dopustili Aes Sedai da ga proučavaju. Naravno, u tajnosti. Majen se nikada nije usuđivao da otvoreno razgnevi Tir.“
„Ako je bio toliko bitan za opstanak Majena“, sumnjičavo kaza Ninaeva, „Šta će onda ovde, u Kamenu?“
„Zato što su Prvi u pokušajima da sačuvaju slobodu Majena od Tira donosili i loše, a ne samo. dobre odluke. Pre tri stotine godina visoki lordovi nameravali su da sagrade flotu koja će slediti majenske brodove i pronaći gde se jate uljarice. Halvar, tadašnji Prvi, podigao je cenu majenskog ulja za svetiljke prilično iznad cene ulja sto se dobija od tirskih maslina. A da bi još više ubedio visoke lordove da će Majen uvek gledati prvo Tir, pa onda sebe, poklonio im je onaj ter’angreal. On ga je već iskoristio, tako da mu više ničemu nije služio, a bio je mlad skoro kao Berelajn sada. Izgledalo mu je da ga čeka duga vladavina i dugi niz godina u kojima će mu biti potrebna tairenska dobra volja.“
„Bio je budala“, promrmlja Elejna. „Moja majka nikada ne bi načinila takvu grešku.“
„Možda ne“, kaza Moiraina. „Ali Andor nije mala država okružena mnogo većim i snažnijim. Međutim, ispostavilo se da Halvar
Ninaeva stade da gunđa nešto sebi u bradu, možda razočarana što se Aes Sedai nije upetljala.
„A mi smo tamo gde smo i bile.“ Egvena uzdahnu. „Ne znamo ko od one dve laže. A i dalje je moguće da nijedna ne govori istinu.“