„O?" izusti Egvena. „Bi li sestre prestale da trčkaraju kroz hodnike, uplašene od toga da budu same? Da li bi skupine žena iz različitih ađaha prestale da se preteći gledaju kada jedne pored drugih prolaze hodnicima? Uz sve dužno poštovanje, više ne bismo osećale potrebu da sve vreme nosimo svoje šalove, kako bismo naglasile ko smo i kome odane?"
Firejna samo na tren spusti pogled na svoj šal opervažen belim resama.
Egvena se nagnu ka njima i nastavi: „Zacelo vi, od svih žena u Beloj kuli, uviđate koliko je važno da ađasi sarađuju. Potrebne su nam žene s različitim veštinama i koje zanimaju različite stvari kako bismo ih okupile u ađahe - ali ima li ikakvog smisla da mi ne sarađujemo jedne s drugima?"
„Bele nisu izazvale... ovu napetost, koja je za žaljenje", odvrati Mijasi i malčice frknu.
„Do te napetosti dovele su ostale, ponašajući se s takvim prevelikim obiljem osećanja."
„To je izazvalo trenutno vodstvo", odvrati Egvena. „Vodstvo koje smatra kako je sasvim u redu u tajnosti umirivati svoje sestre, ubijati Zaštitnike pre nego što se njihove Aes Sedai izvedu na suđenje. Da nema ničeg pogrešnog u lome da se nekoj sestri oduzme šal i da se ona svede na Prihvaćene, da nema ničeg lošeg u
Tri Bele samo su ćutale.
„Neću se potčiniti", kaza Egvena. „Ne ako ćemo nakon toga i dalje biti podeljene. Nastaviću da tvrdim kako Elaida
„Zašto baš mi?“, upita Tesan. „Nismo mi odgovorne za tuđe postupke."
„A vi ne snosite baš nimalo krivice?", upita Egvena, dozvolivši da joj se u rečima čuje malo besa koji oseća. Zar
Mijasi se malčice lecnu. Bele ne vole da ih iko podseća na Alvijarin i njen neuspeh na položaju Elaidinog čuvara. Umesto da se okrenu protiv Elaide zbog toga što je odbacila jednu Belu, kao da su se okrenule protiv sopstvene pripadnice zbog sramote koju im je nanela.
„I dalje mislim da je ovo posao za Sive", kaza Tesan, ali zvučala je daleko manje ubeđeno nego maločas. „Trebalo bi da razgovaraš s njima."
„I jesam razgovarala", odvrati Egvena. Počela je da gubi strpljenje. „Neke od njih neće ni da razgovaraju sa mnom i nastavljaju da me šalju na pokore. Druge kažu da podele nisu njihova krivica, ali uz malo ubeđivanja pristaju da učine šta god mogu. Žute su bile veoma razumne i mislim da su nevolje u Kuli počele da gledaju kao ranu koju treba zaceliti. I dalje radim na nekoliko Smeđih sestara - one su izgleda više opčinjene nevoljama nego što su u vezi s njima zabrinute. Poslala sam nekoliko njih da u letopisima traže primere podela, nadajući se da će naleteti na priču o Renali Merlon. Trebalo bi da im bude lako da dovedu stvari u vezu s njom, pa će možda početi da uviđaju na koji se način naše sadašnje nevolje mogu razrešiti.
Za divno čudo Zelene su bile najtvrdoglavije. One po mnogo čemu znaju da budu kao Crvene, što me dovodi do ludila - pošto bi one zaista trebalo da su voljne da me prihvate kao jednu od svojih. Tako na kraju ostaju samo Plave, koje su izgnane, i Crvene. A čisto sumnjam da su sestre iz tog poslednjeg ađaha sklone da saslušaju moje predloge."
Firejna se zamišljeno zavali u naslonjaču, Tesan ostade da zuri u Egvenu, zaboravivši na tri oraha u šaci. Mijasi se razrogačenih očiju počeša po sedokosoj glavi.
Je li Egvena previše odala? Aes Sedai su neverovatno nalik Randu al’Toru; ne vole da znaju kada ih neko navodi kao vodu na svoju vodenicu.
„Zatečene ste", reče ona. „Šta, zar mislite da bi trebalo da samo sedim kao što većina sedi - i da ne radim ništa dok se Kula ruši? Ova bela haljina mi je nametnuta i ne prihvatam to što predstavlja, ali
„Baš... razumno od tebe“, reče joj Firejna, namrštivši bezvremene veđe.
„Hvala ti“, odgovori Egvena. Da li se one brinu zbog toga što je ona prekoračila svoje granice? Jesu li pobesnele zbog toga što je obmanjivala Aes Sedai? I hladno su rešene da se postaraju da ona opet bude kažnjena?