Ili je možda samo posredi i to što se Sijuan oseća ogorčeno. Neko u tom šatoru napokon se setio da se to zasedanje Zapečati za Plamen, tako da se Sijuan povukla i sišla s pločnika na nabijenu zemlju. Polaznice su žurile na sve strane, glava pognutih kako bi izbegavale njen pogled, mada su hitro padale u naklone.
Bela kula se ruši. Ađasi međusobno slabe zbog zadevica. Čak i tu, u Egveninom taboru, više vremena se provodi u spletkarenju nego u pripremama za nadolazeću oluju.
A Sijuan je delimično odgovorna za te neuspehe.
Ogroman deo krivice je na Elaidi i njenom ađahu, ali da li bi se Kula uopšte podelila da je Sijuan podsticala saradnju među ađasima? Elaida nije imala
Ponovorođeni Zmaj je važan. Ali on je samo jedna pojava u tkanju ovih poslednjih dana. Prelako je zaboraviti na to i prelako je zagledati se u tu dramatičnu priliku iz legendi, a zaboraviti na sve ostalo.
Uzdahnu, pa uze rublje i - iz navike - pogleda kako bi se uverila da je sve tu. Dok je to činila, jedna prilika u belom priđe joj iz jednog susednog prolaza. „Sijuan Sedai?"
Sijuan diže pogled i namršti se. Polaznica pred njom bila je jedna od najneobičnijih u logoru. Skoro sedamdeset godina stara, Šarina je bila naborana kao nekakva baba. Njena seda kosa bila je skupljena u punđu, i mada nije bila pogurena, zračila je izvesnom
Snažna je kada je reč o Moći. Izuzetno snažna. Sasvim je sigurno da će poneti šal, a čim to učini, biće daleko iznad Sijuan. Ali Šarina sada pade u dubok naklon. Odavala je skoro savršenu krotkost. Od svih polaznica, ona se najmanje žalila, pravila najmanje nevolja i najmarljivije učila. Kao polaznica, ona je dobro znala i ono što većina Aes Sedai nikada nije naučila - ih je zaboravila istog trena pošto su dobile šal. Kako biti ponizan kada je neophodno, kako prihvatiti kažnjavanje, kako znati kada ti je potrebno da učiš, umesto da se pretvaraš kako već sve znaš.
„Da, dete?“, upita Sijuan. „Šta je bilo?"
„Videla sam kako dižeš to rublje, Sijuan Sedai", reče Šarina. „I mislila sam kako bi možda trebalo da ga ponesem umesto tebe."
Sijuan se pokoleba. „Ne bih htela da se zamaraš."
Šarina izvi obrvu, u izrazu koji nimalo nije pristajao jednoj polaznici. „Sijuan Sedai, ove stare ruke nosile su dvostruko teže breme ka reci i od reke koliko prošle godine, usput noseći i troje unučadi. Mislim da ću biti dobra." Videlo se nešto u njenom pogledu, nekakav nagoveštaj da se još nešto krije u njenoj ponudi. Izgleda da ta žena nije vešta samo u Lečenju.
Sijuan radoznalo prepusti starici da prihvati kotaricu. Pođoše niz pločnik prema šatorima u kojima žive polaznice.
„Zanimljivo je", primeti Šarina, „kako takvo naizgled malo otkriće može da izazove toliki metež, zar ne, Sijuan Sedai?“
„To što je Elaida otkrila Putovanje jeste važno saznanje."
„Ali ni izbliza važno kao saznanja za koja se priča da su izneta na zasedanju od pre nekoliko meseci, kada je došao onaj muškarac koji može da usmerava. Baš je čudno to što je ovo izazvalo takvu pometnju."
Sijuan odmahnu glavom. „Šarina, to kako gomile razmišljaju ume da bude čudno na prvi pogled. Svi još pričaju o poseti onog Aša’mana i željno čekaju priliku da čuju još nešto o tome. Stoga su svi uzbuđeni zbog prilike da čuju nešto drugo. Na taj način, velika otkrovenja mogu da nastupe u tajnosti, ali da onda dovedu do toga da neka manja otkrovenja budu prihvaćena sa strepnjom."
„Rekla bih da bi neko tu primedbu mogao dobrano iskoristiti." Šarina usput klimnu jednoj grupi polaznica. „To jest, ako želi da izazove veliku zabrinutost."
„Šta to hoćeš da kažeš?" upita je Sijuan i oštro je pogleda.
„Ašmanaila je najpre podnela izveštaj Lelejni Sedai", tiho kaza Šarina. „Čula sam da Lelejna nikada ništa ne otkriva. Međutim, o tome je glasno pričala u blizini jedne porodice polaznica dok je sazivala zasedanje Dvorane. Takođe je omela nekoliko prethodnih zahteva da se zasedanje Zapečati za Plamen."
„Ah“, izusti Sijuan. „Dakle,