Ninaeva im plati put – i dvostruko toliko za konje – s takvim izrazom lica da ni Egvena ni Elejna nisu s njom progovorile još dugo pošto je Munjeviti napustio džurenski dok.

<p>40</p><p><image l:href="#lion"/></p><p>Junak u noči</p>

Naslonjen na ogradu Met je posmatrao kako se zidine Aringila približavaju dok se Sivi galeb primicao dugim dokovima od nakatranjenih brvana. Zaštićeni visokim kamenim bedemima koji su zadirali u reku, dokovi su vrveli od ljudi, a još ih je pristizalo s ukotvljenih brodova različitih veličina. Neki su gurali kolica, vukli saonice ili taljige visokih točkova, sve to pretrpano privezanim nameštajem i kovčezima, ali većina ljudi imala je samo zavežljaje, pa čak ni to. Nisu se svi gurali. Mnoštvo ljudi i žena šćućurilo se nesigurno, a uplakana deca držala su im se za noge. Vojnici u crvenim kaputima i blistavim oklopnim prsnicima pokušavali su da ih sklone s dokova u grad, ali većina je bila suviše prestrašena.

Met se osvrnu ka reci. Na Erinin je ovde bila veća gužva no južno, kod Tar Valona. Na vidiku je bilo desetak raznolikih brodova, od onih dugačkih uzanog pramca koje su po dva trouglasta jedra hitro nosila uzvodno protiv struje, pa do onih zdepastih s četvrtastim jedrima što su mileli na sever. Ali skoro polovina plovila koje je video nikakve veze nije imala s rečnom trgovinom. Dva široka broda praznih paluba valjala su se preko reke, prema gradiću na suprotnoj obali, dok su se još tri takva vukla od njega prema Aringilu. Palube im behu zakrčene ljudima. Zalazeće sunce, još dobrano iznad obzorja, bacalo je senku na barjak zavijoren iznad gradića. Ona obala pripadala je Kairhijenu, mada nije morao da vidi barjak da bi znao kako je na njemu beli lav Andora. Samo se o tome pričalo u ono nekoliko andorskih sela gde se Sivi galeb nakratko zaustavio.

Odmahnu glavom. Politika ga nije zanimala. Samo da ponovo ne pokušaju da me ubede kako sam Andorac, i to zbog neke mape. Nek sam spaljen, možda pokušaju i da me oteraju u krvavu im vojsku, ako se ovo s Kairhijenom proširi. Slediti naređenja. Svetlosti! Stresavši se, ponovo se okrete ka Aringilu. Bosonoga posada Sivog galeba spremala se da dobaci konopce drugima na doku.

Kapetan Malija stajao je kraj kormila odmeravajući Meta pogledom. Sve vreme trudio se da im se dodvori, pokušavajući da sazna na kakvom su to važnom zadatku. Met mu je naposletku pokazao zapečaćeno pismo i rekao da mu ga je kći naslednica poverila da ga odnese kraljici. Lična poruka majci od ćerke – samo to. Ali Malija je izgleda samo čuo „kraljica Morgaza“.

Met se isceri. U dubokom džepu kaputa one dve kese bile su punije no kada se ukrcao na brod, a imao je novca da napuni još dve. Sreća ga nije služila onako dobro kao one prve, neobične noći, kada su mu i kocke i sve ostalo išli kao ludi, ali ipak ga je služila. Nakon treće noći Malija je odustao od pokušaja da svoje prijateljstvo dokaže kockanjem, ali do tada mu je kasa već bila olakšana. Nakon Aringila biće još lakša. Malija će morati da uzme nove zalihe hrane – Met prelete pogledom po zakrčenim dokovima – ako uopšte bude mogao da je kupi.

Osmeh mu se izgubi s lica kad je ponovo pomislio na pismo. Malo posla sa zagrejanim sečivom i uspelo mu je da podigne zlatni pečat s ljiljanom. Ništa nije otkrio: Elejna je naporno učila, napredovala i bila željna znanja. Bila je poslušna kći, a Amirlin Tron ju je kaznila jer je pobegla i zabranila joj da o tome dalje govori, tako da moli majku za razumevanje što ne može da kaže nešto više o tome. Pisala je kako je uzdignuta do Prihvaćene, i zar to nije divno, posle tako malo vremena, i da su joj sada poverene značajnije dužnosti, i da će nakratko morati da napusti Tar Valon u službi Amirlin lično. Neka majka ne brine.

Njoj je bilo baš lepo i krasno da Morgazi kaže da ne brine. Njega je uvalila u živu vatru. Mora da je to glupo pismo razlog što ga jure, ali čak ni Tom ništa iz njega nije mogao da zaključi, mada je mrmljao o „šiframa“, „kodovima" i „igri kuća“.

Met je ponovo zapečaćeno pismo sada čuvao u postavi kaputa, voljan da se kladi kako niko neće primetiti da je otvarano. Ako je nekima do tog pisma toliko stalo da bi za njega i ubili, možda će pokušati ponovo. Rekao sam ti da ću ga isporučiti, Ninaeva, i hoću, ma ko pokušao da me zaustavi. Ali bez obzira na to, kad sledeči put bude video te tri žene što ga dovode do ludila, imaće šta da im kaže – Ako ih ikada više budem video. Svetlosti, na to nisam ni pomislio – i neće uživati u onome što budu čule.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги