Šijenarac se premesti s noge na nogu. Crveno oko na povezu gledalo je pravo u Moirainu, ali pravo oko mu je treptalo i izbegavalo njen pogled. „Ja stalno sanjam plam – uh, o mačevima, Moiraina Sedai“, ukočeno odgovori. „Pretpostavljam da sam poslednjih nekoliko noći sanjao o tom maču. Ne sećam se svojih snova kao lord Perin.“

Moiraina upita: „Loijale?“

„Moji snovi uvek su isti, Moiraina Sedai. Gajevi, Veliko drveće i steding. Mi Ogijeri uvek sanjamo o stedinzima kada nismo u njima.“

Aes Sedai ponovo se okrenu Perinu.

„Bio je to samo san“, reče joj on. „Ništa sem toga.“

„Sumnjam“, odvrati Moiraina. „Opisao si dvoranu koja se zove Srce Kamena, u tvrđavi zvanoj Kamen Tira, kao da si bio u njoj. A sjajni mač je Kalandor, Mač Koji Nije Mač, Mač Koji Se Ne Može Dotaći.“

Loijal se ispravi i udari glavom tavanicu. Nije ni primetio. „Zmajska proročanstva kažu da Kamen Tira neće pasti dok Kalandor ne bude u Zmajevoj ruci. Pad Kamena Tira biće jedno od najvećih znamenja Ponovnog rođenja Zmaja. Ako Rand uzme Kalandor, čitav svet mora da ga prihvati kao Zmaja.“

„Možda.“ Ta reč pade s usana Aes Sedai poput ledenice u vodu.

„Možda?“ – reče Perin. „Možda? Mislio sam da je to konačni znak, poslednje što treba da se ispuni u tim tvojim Proročanstvima.“

„Ni prvo, ni poslednje“, odgovori Moiraina. „Kalandor će biti ispunjenje tek jednog od proročanstava Karetonskog ciklusa, kao što je njegovo rođenje na padinama Zmaj-planine bilo prvo. Tek treba da slomi plemena, ili skrha svet. Čak i učenjaci koji su čitavog života proučavali Proročanstva ne znaju kako da protumače sve njihove delove. Šta znači to da će poseći svoj narod mačem mira i uništiti ga listom? Šta znači da će učiniti da ga devet meseci služi? A tim stvarima u Ciklusu pridodata je jednaka važnost kao Kalandoru. Ima i drugih. Koje je to rane ludila i presečene nade izlečio? Koje je to lance slomio, i koga u lance bacio? A neka Proročanstva tako su neprozirna da ih je možda već i ispunio, mada ja toga nisam svesna. Ali, ne. Kalandor nije ni blizu njihovog kraja.“

Perin nelagodno sleže ramenima. Znao je samo deliće Proročanstava. Otkad je Rand dozvolio Moiraini da mu strpa onaj barjak u ruke, još je manje no ranije voleo da ih sluša. Ne, čak i pre toga. Još otkako ga je putovanje Putnim kamenom ubedilo da mu je život vezan s Randovim.

Moiraina nastavi: „Ako misliš kako ima samo da ispruži ruku, Loijale, sine Arenta sina Halanovog, budala si, kao i on ako tako misli. Čak i da stigne živ do Tira, moguće je da nikad neće dospeti do Kamena.

Tairenci ne gaje naklonost prema Jednoj moći, a još manje vole muškarce koji tvrde da su Zmaj. Usmeravanje je zabranjeno, a Aes Sedai u najboljem slučaju trpe, sve dok ne usmeravaju. Prepričavanje Zmajskih proročanstava, ili čak i posedovanje primerka knjige, dovoljno je da te strpa u zatvor. A u Kamen Tira bez dozvole visokih lordova niko ne ulazi; niko sem njih samih ne može ući u Srce Kamena. Još nije spreman za ovo. Ne još.“

Perin tiho zagunđa. Kamen neće pasti dok Zmaj ne bude držao Kalandor. Tako mi Svetlosti, kako da dođe do njega – u prokletoj tvrđavi! –pre no što ta tvrđava padne? To je ludilo!

„Zašto samo sedimo ovde?“ – prasnu Min. „Ako Rand ide u Tir, zašto ne polazimo za njim? Neko bi mogao da ga ubije, ili... ili... Zašto samo sedimo ovde?“

Moiraina dodirnu Min po glavi. „Zato jer moram biti sigurna“, nežno odgovori. „Nije prijatno kada te Točak odabere da budeš veliki ili blizu veličine. Izabranici Točka mogu samo da se pomire sa sudbinom.“

„Umorna sam od mirenja sa sudbinom.“ Min protrlja oči. Perinu se učini da vidi suze. „Dok mi čekamo, Rand možda umire.“ Moiraina zagladi Mininu kosu. Aes Sedai delovala je skoro sažaljivo.

Perin sede na Lanov krevet, na suprotan kraj od Loijala. Soba se osećala na ljude – ljude, brigu i strah; Loijal je, sem na brigu, mirisao na knjige i drveće. Osećao se kao da je u zamci, okružen zidovima, i stešnjen. Zapaljeno iverje je smrdelo. „Kako moj san može da odredi kuda Rand ide?“ – upita. „Bio je to moj san.“

„Oni koji usmeravaju Jednu moć“, tiho odgovori Moiraina, „oni koji su posebno jaki Duhom ponekad mogu da nature svoje snove drugima.“ Nije prestala da umiruje Min. „Pogotovu onima koji su – podložni. Ne verujem da je Rand to namerno uradio, ali snovi onih koji dodiruju Istinski izvor mogu biti vrlo moćni. Moguće je da bi snovi nekog snažnog poput njega mogli da obuhvate čitavo selo, pa možda i neki grad. On ne zna šta radi, a još manje kako da vlada time.“

„Zašto, onda, nisi i ti sanjala?“ – odlučno upita Perin. „Ili Lan.“ Uno se zagleda pravo pred sebe. Izgledao je kao da bi radije bio negde drugde. Loijalu klonuše uši. Perin je bio suviše umoran i gladan da bi ga bilo briga iskazuje li prikladno poštovanje Aes Sedai ili ne. Shvati da je takođe i besan. „Zašto?“

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги