Moirainu na časak prože saosećanje. Ne može se od te devojke očekivati da tek tako prihvati Randovo šetanje ruku pod ruku sa Elejnom i ljubakanje kada misle da ih niko ne gleda. A Egvena ni ne zna šta se sve dešavalo. Međutim, to njeno saosećanje nije potrajalo. Dešava se premnogo bitnih stvari da bi ta devojka razbijala glavu oko nečega što svejedno ne bi mogla da ima.
Elejna i Ninaeva trebalo bi da su već na brodu; Njihovo putovanje će joj možda otkriti da li su njene sumnje u vezi s vetrotragačima tačne. Ali to beše manja stavka. U najgorem slučaju, njih dve imaju dovoljno zlata da kupe brod i unajme posadu – što bi se moglo pokazati neophodnim uzevši u obzir glasine o Tančiku – i da im ostane dovoljno novca za podmićivanje tarabonskih zvaničnika, što je često neophodno. Merilinova soba je bila prazna, a njeni doušnici su je izvestili kako je na putu iz Kamena neprestano gunđao o Tančiku. On će se postarati da sakupe dobru posadu i pronađu prave zvaničnike. Namera skovana za Mazrima Taima daleko je verovatnija od dve mogućnosti za koje su doznale, ali njene poruke upućene Amirlin trebalo bi da se pobrinu za to. One dve devojke mogu da se postaraju za daleko manje verovatan slučaj te tajanstvene opasnosti skrivene u Tančiku. Sem toga, više joj neće smetati i biće daleko od Randa. Mogla je samo da žali što je Egvena odbila da pođe s njima. Za te tri najbolje bi bilo da su u Tar Valonu, ali i Tančiko će poslužiti.
„Kad već pričamo o vunoglavosti, nameravaš li i dalje da se zaputiš u Pustaru?“
„Da“, odlučno odvrati devojka. Trebalo bi da je u Kuli, i da jača svoju snagu.
Bar će se i Egvena skloniti da joj ne smeta, a ona Aijelka će paziti da joj se nešto ne desi. Možda će je Mudre zaista naučiti nešto o sanjanju. U njihovom pismu bilo je zaista krajnje zapanjujućih napomena, mada veći deo njih nije mogla da posluša. Egvenino putovanje u Pustaru moglo bi se na duge staze pokazati korisnim.
I poslednji red Tairenaca razdvoji se pred njima, tako da se načini jedna mala praznina u koju njih dve stupiše, našavši se tačno ispred brisanog prostora ispod ogromne kupole. Tu se već jasno videlo koliku teskobu velmože osećaju. Mnogi su zurili u pod pred sobom, kao deca kad se dure, a drugima se pogled gubio u daljini, kao da ne žele da vide gde se nalaze. Ovde se Kalandor čuvao pre no što ga je Rand uzeo. Tu, ispod te kupole, boravio je taj mač duže od tri hiljade godina. Niko sem Ponovorođenog Zmaja nije ga mogao uzeti u šake. Tairenci nisu voleli ni da priznaju kako Srce Kamena uopšte postoji.
Moirainin pogled pođe za devojčinim. Visoka gospa Alteima već se odenula i ogrnula blistavobelom odećom, kao što to čine tairenske udovice, iako se njen muž još držao. Ona je bila najprisebnija od svih plemića, vitka žena krupnih smeđih očiju i duge crne kose što joj je padala sve do pola leđa, čiju je ljupkost tužni smešak samo još dodatno isticao. Bila je visoka, mada Moiraina beše voljna da prizna kako to teži da ceni po sopstvenoj visini, i previše bujnih grudi. Kairhijenjani kao narod nisu visoki, a Moirainu su smatrali niskom čak i za Kairhijenjanku.
„Da, jadna žena“, reče, ali time nije htela da iskaže saosećanje. Bilo je dobro videti da Egveni još ne polazi za rukom da uvek zagleda ispod površine. Ionako je već postala preterano svojeglava. Trebalo je da prođu godine pre no što se to desi, da se oblikuje pre no što otvrdne.
Tom je u Alteiminom slučaju promašio. Ili možda nije želeo da vidi. Izgleda da je patio od neke neobične nevoljnosti da napada žene. Visoka gospa Alteima bila je daleko opasnija i od svog muža i od ljubavnika. Ona je, zapravo, iz senke upravljala njima obojicom, a da oni toga nisu bili svesni. Lako je moguće da je ona opasnija od svih ostalih u Tiru. Ubrzo će pronaći druge da zloupotrebljava. Alteima je volela.da se drži u pozadini i povlači konce. Moraće da se uradi nešto u vezi s njom.
Moiraina pređe pogledom duž redova visokih lordova i gospi, sve dok ne pronađe Estandu, odevenu u žutu svilu i brokat, s velikim čipkanim okovratnikom boje belokosti i sićušnom kapom. Njeno lepo lice bilo je pomalo naruženo nekom strogoćom, a povremeno je streljala Alteimu okrutnim pogledima. Njih dve nisu se samo nadmetale. Da su bile muškarci, odavno bi u dvoboju pala krv. Ako bi to neprijateljstvo moglo da se zaoštri, Alteima bi postala prezauzeta da Randu stvara nevolje.