„To je sve lepo i krasno, ali majka će želeti da dozna za Elejnin povratak. I zašto je bez reči pobegla, i šta je radila svih ovih meseci. Svetlosti, Elejna! Čitava Kula bila je u pometnji. Majka je napola izludela od straha. Mislio sam da će golim rukama skršiti Kulu.“ Elejnino lice poprimi izraz krivice, a Gavin napade dok je u prednosti. „Duguješ joj tohko, Elejna. I meni duguješ. Nek sam spaljen, tvrdoglava si kao kamen. Mesecima te nije bilo, a ja samo znam da te je Šerijam uzela na zub. A i to znam samo jer vidim da si plakala i nećeš da sedneš.“ Elejnin uvređeni pogled jasno reče da je ovim proćerdao onu trenutno stečenu prednost.

„Dosta“, reče Ninaeva. Galad i Gavin nešto zaustiše, ali ona podiže glas: „Rekoh da je dosta!“ – i prostreli ili pogledom. Kad postade jasno da će ćutati, ona nastavi: „Elejna vama dvojici ništa ne duguje. Budući da ništa ne želi da vam kaže, to je to. Sad, ovo je moja soba, a ne gostionica, i želim da izađete.“

„Ali, Elejna...“ – zausti Gavin istovremeno kada Galad reče: „Samo želimo da...“

Ninaeva ili nadglasa: „Sumnjam da ste tražili dozvolu za dolazak u odaje Prihvaćenih.“ Oni je iznenađeno pogledaše. „Tako sam i mislila. Pre no što izbrojim do tri, izaći ćete iz moje sobe i izgubiti mi se iz vidnog polja, ili ću uputiti pisamce Majstoru oružja u vezi s ovim. Kulin Gaidin ima mnogo snažniju ruku od Šerijam Sedai, a budite uvereni da ću se naći tamo i postarati da valjano obavi posao.“

„Ninaeva, ne bi valjda...“ – zabrinuto poče Gavin, ali Galad mu pokaza da ućuti i približi se Ninaevi.

Na licu joj ostade strog izraz, ali je ipak nesvesno zagladila haljinu kada joj se on nasmeši. Egvena nije bila iznenađena. Činilo joj se da, van Crvenog ađaha, nije srela ženu neosetljivu na Galadov osmeh.

„Izvinjavam se, Ninaeva, što smo ti se naturili“, medeno reče on. „Otići ćemo, naravno. Ali imaj na umu da smo tu ako vam zatrebamo. A kakav god bio razlog što ste pobegle, i u vezi s tim možemo pomoći.“

Ninaeva mu uzvrati osmeh. „Jedan“, reče.

Galad trepnu, a osmeh poče da mu bledi. Smireno se okrete ka Egveni. Gavin ustade i pođe ka vratima. „Egvena“, kaza Galad, „znaš da me ti, pogotovu, bilo kada možeš pozvati, bilo zašto. Nadam se da to znaš.“

„Dva“, reče Ninaeva.

Galad je razdraženo pogleda. „Ponovo ćemo razgovarati“, kaza Egveni, poljubivši joj ruku. Uz poslednji osmeh, bez žurbe krete ka vratima.

„Trrrrrrrrrr“ – Gavin izlete kroz vrata, a čak i Galad značajno ubrza svoj dostojanstveni korak – „rri“, završi Ninaeva kada se vrata zalupiše za njima.

Elejna oduševljeno zatapša rukama. „Oh, odlično urađeno“, reče. „Zaista odlično. Nisam znala da je muškarcima zabranjen pristup i u odaje Prihvaćenih.“

„Nije“, suvo odvrati Ninaeva, „ali ni oni balvani to nisu znali.“ Elejna ponovo zatapša rukama i nasmeja se. „Pustila bih ili da jednostavno odu“, dodade Ninaeva, „da Galad nije napravio onoliku predstavu od toga. Taj je mladić suviše lep za svoje dobro.“ Egvena se na te reči skoro nasmeja; Galad jedva da je bio godinu dana mlađi od Ninaeve, koja je ponovo nameštala haljinu.

„Galad!“ – frknu Elejna. „Taj će nam ponovo dosađivati, a ne znam da li će tvoj trik ponovo upaliti. On radi ono što misli da je ispravno, ne mareći da li će time povrediti nekoga, pa makar i sebe samog.“

„Onda ću smisliti nešto drugo“, odvrati Ninaeva. „Ne možemo sebi priuštiti da nam sve vreme stoje nad glavom. Elejna, ako želiš, mogu da napravim melem da ti ublaži bol.“

Elejna odmahnu glavom, a onda leže na krevet oslonivši se o laktove. „Ako Šerijam sazna, sigurno ćemo zbog toga zaraditi još jednu posetu njenoj radnoj sobi. Ti si bila ćutljiva, Egvena. Da ti nije maca pojela jezik?“ Lice joj se smrači. „Ili, možda, Galad?“

Egvena pocrvene. Bilo je to jače od nje. „Jednostavno sam odlučila da se ne raspravljam s njima“, reče što je dostojanstvenije mogla.

„Naravno“, mrzovoljno odvrati Elejna. „Priznajem da je Galad zgodan. ali je i užasan. On uvek postupa ispravno, kako on to vidi. Znam da to ne zvuči užasno, ali jeste. Nikada nije prekršio majčinu zapovest, ni u najmanjoj sitnici, koliko ja znam. Nikada neće lagati, ni malčice, niti prekršiti pravilo. Ako te prijavi zato što ti kršiš neko pravilo, u tome nema ni najmanje zluradosti – samo deluje tužno što nisi ispunila njegova očekivanja – ali to ne menja činjenicu da će te svakako prijaviti.“

„To zvuči – neudobno“, oprezno kaza Egvena, „ali ne i užasno. Ne mogu da zamislim Galada kako radi bilo šta užasno.“

Elejna odmahnu glavom, kao da prosto ne veruje kako Egvena ne vidi nešto tako jasno. „Ako želiš da na nekog obratiš pažnju, probaj s Gavinom. On je fin – uglavnom – i potpuno zatreskan u tebe.“

„Gavin! Nije me ni pogledao valjano.“

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги