Besna, istkala je snažne mreže, gotovo dovoljno jake da nanesu povrede, a žene su stajale, piljeći u nju s divljenjem, razrogačenih očiju i usta razjapljenih od dodvoravanja, opijene obožavanjem. Sada je mogla da upravlja njima. Ako bi im rekla da prerežu sopstveno grlo, one bi to i učinile. Iznenada, Grendal shvati kako Mogedijen više ne drži Izvor. Ovako mnogo Prinude mora da ju je toliko uznemirilo da ga je ispustila. Naravno, sluge kraj vrata se nisu ni pomerile.

„Sada ćete“, zadihano je rekla, „odgovarati na moja pitanja.“ Imala ih je nekoliko, uključujući i to ko je taj momak Moridin, ako uopšte postoji takav čovek, i odakle je Sindejn došla, ali jedno ju je kopkalo više od ostalih. „Šta si očekivala da ćeš postići ovim, Mogedijen? Možda uvežem ovu mreži na tebi. Možeš platiti za svoju igru služeći meni.“

„Nemoj, molim te“, Mogedijen zaječa, lomeći ruke. Stvarno je zaplakala! „Sve ćeš nas pobiti! Molim te, moraš da služiš Nae’blisu. Zbog toga smo došle. Da te dovedemo da služiš Moridinu!“ Lice male srebrokose žene beše na bledom svetlu zasenčeno maskom užasa, a poprsje joj je podrhtavalo dok se borila za dah.

Iznenada, zbunjena, Grendal zausti. Ovo je postajalo sve besmislenije iz trenutka u trenutak. Zaustila je, a Istinski izvor je izbledeo. Jedna moć je iščezla iz nje, i tama je ponovo progutala sobu. Iznenada, ptice u kavezu počeše grozničavo da dozivaju; njihova su krila mahnito lepršala kačeći bambusove prečke.

Glas iza nje zaškripa poput stene koja se mrvi u prah. „Veliki gospodar je pretpostavio da im možda nećeš poverovati, Grendal. Prošlo je vreme kada si se mogla kretati po sopstvenom nahođenju.“ U vazduhu se pojavila nekakva... lopta, smrtonosno crna kugla, međutim, odaju je ispunila srebrna svetlost. Ogledala nisu sijala; činilo se da su postala prigušena pod tom svelošću. Ptice utihnuše, nepomične; Grendal je znala da su se zaledile od straha.

Piljila je u Mirdraala koji je tamo stajao, bled i bezok, odeven u crninu tamniju od kugle, ali veći od svakog kojeg je ikada videla. Mora da je on bio razlog što nije mogla da oseti Izvor, ali to je bilo nemoguće! Izuzev... Odakle je poticala ta čudna sfera crnog svetla ako ne od njega? Nikada nije osećala strah kao drugi pred Mirdraalovim pogledom, ne toliko jak, pa ipak njene se ruke pokrenuše same od sebe, i morala je na silu da ih spusti kako ne bi prekrila lice. Bacivši brz pogled na Mogedijen i Sindejn, stresla se. One su poprimile isti položaj kao i njene sluge, klečeći na kolenima, s glavama na patosu, okrenute ka Mirdraalu.

Morala je da ovlaži usta. „Ti si glasnik Velikog gospodara?“ Njen glas je bio miran, ali slab. Nikada nije čula za tako nešto, da Veliki gospodar šalje poruku po Mirdraalu, pa ipak... Mogedijen se jeste bojala fizičkog bola, ali je ipakbila jedna od Izabranih, a puzala je poput neke marljive devojčice. A tu je bilo i to svedo. Grendal je poželela da njena haljina nema tako dubok izrez. Što je bilo besmisleno, naravno; nagon Mirdraala prema ženama dobro je poznat, ali ona je bila jedna od ... Oči joj ponovo skrenuše ka Mogedijen.

Mirdraal je lelujavo prošao pored nje, kao da je i ne primećuje. Dugi crni ogrtač nepomično mu je visio iako se kretao. Aginor je smatrao da se ta stv’orenje i ne nalaze u ovom svetu onako kao što se sve nalazilo ostalo; „Neznatno izvan usklađenosti s vremenom i stvarnošću“ tako je to nazivao, šta god mu to značilo.

„Ja sam Šadar Haran.“ Zaustavivši se kraj njenih slugu, Mirdraal se saže i dočepa svakog od njih šakom za zadnji deo vrata. „Kada ja govorim, možeš sraatrati da čuješ glas Velikog gospodara Tame.“ Te šake se stegnuše, izazivajući neočekivano glasan zvuk lomljenja kostiju. Mladić se grčio dok je umirao, bacakajući se; mlada žena se samo otromboljila. Njih su dvoje bili najlepši među njenim slugama. Mirdraal se uspravi nad leševima. „Ja sam njegova ruka na ovom svetu, Grendal. Kada stojiš ispred mene, ti stojiš pred njim.“

Grendal je to razmotrila pažljivo, ali brzo. Bila je uplašena; to je osećanje mnogo češće ona izazivala kod drugih, međutim, znala je kako da obuzda svoj strah. Iako nikada nije upravljala vojskom, kao što su neki od ostalih činili, nije joj bilo strano ni kockanje, ni kukavičluk, samo što je ovo bilo nešto više od puke pretnje. Mogedijen i Sindejn su još uvek klečale s glavama na mermernom podu; u stvari, Mogedijen je vidno drhtala. Grendal je verovala ovom Mirdraalu. Ili šta god da je u stvari bio. Veliki gospodar jeste imao sve veći uticaj na događaje, kao što se i plašila. A ako bude saznao za njene mućke sa Samaelom... Ako bude odlučio da deluje, to je to; sa ove tačke gledišta, kladiti se kako on nema pojma bila je glupa opklada.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги