„Ne očekujem da neko istuče izaslanika“, tiho kaza kada se vrata zatvoriše, „ali ubuduće očekujem da ne budem svakome dostupna u svojim odajama. Čak ni izaslanicima nije dopušteno da tek tako ulaze. Jesam li bila jasna?“ Rejzorija klimnu, lica obamrlog, ali sudeći po tome kako je pocrvenela, bila je užasnuta što je propustila Morski narod koliko i Birgita, a veza se...
„Mislim da ćete jednoga dana vas dve jedna drugu istopiti“, zasmeja se ona. „Mada, tu si šalu već izvela, Birgita Trahelion.“ Birgita se namršti na nju, a Elejna kroz vezu oseti kako je iznenadna usplahirenost smrvila posramljenost, pa je onda pogleda tako nevino da se činilo da će joj oči ispasti.
Elejna zaključi da je bolje da ništa ne pita. Kada postavljaš pitanja, Lini je imala običaj da kaže, onda moraš da saslušaš odgovore bez obzira na to želiš li da ih čuješ. Ovoga puta - nije želela da čuje, ne kada Rejzorija pomno proučava podne pločice ispred svojih čizama, a ostatak Gardistkinja u predvorju ne uspeva da se pretvara kako ne slušaju. Nije ni shvatala koliko je samoća dragocena dok je nije potpuno izgubila. Skoro potpuno. „Sada ću da završim kupanje“, mirno reče. Krv i pepeo, kakvu je to šalu Birgita izvela na njoj? Nešto od čega se... istopila? Mora da to nije bilo nešto preterano veliko kad i dalje ne može da se seti šta bi to moglo biti.
Nažalost, voda se ohladila. U svakom slučaju, smlačila se. Nije joj se sedelo u mlakoj vodi. Bilo bi divno da se još malo banja, ali nije joj se čekalo da se kade isprazne vedro po vedro i da se donese još vrele vode. Sada sigurno čitava palata zna da se vratila i domaćica i glavni pisar biće nestrpljivi da podnesu svoje svakodnevne izveštaje. Svakodnevne kada je u gradu, pa će stoga biti dvostruko nestrpljiviji jer je jedan dan bila na putu. Dužnost ima prvenstvo u odnosu na zadovoljstvo, ako hoćeš da vladaš jednom zemljom. A to važi dvostruko kada pokušavaš da se uspneš na presto.
Avijenda skide peškir s glave i rastrese kosu, kao da oseća olakšanje što ne mora opet da se potapa u vodu. Pođe prema prostoriji za presvlačenje, skidajući odoru i pre nego što stiže do vrata, i skoro se potpuno obuče dok su Elejna i služavke ušle. Svega nekoliko puta zagunđavši, pusti Naris da završi posao, mada nije ostalo mnogo toga da se uradi sem da navuče debelu vunenu suknju. Pljusnu služavku po rukama i sama zategnu i zaveza vrpce mekih kožnih čizama koje su joj sezale do kolena.
Elejni nije bilo tako lako. Sem ako nije reč o nekom hitnom slučaju, Esanda se uvek uvredi kada ona s njom ne razmotri koju haljinu da obuče. S bliskim slugama uvek valja održavati osetljivu ravnotežu. Bez izuzetka, lične sluge znaiu više tajni svog gospodara nego što on misli i vide ga kada je u najgorem stanju, kada je džangrizav, umoran, uplakan, kada besni i kada se duri. Poštovanje mora biti dvosmerno, ili stanje stvari postaje nemoguće. I zato je Avijenda sedela na jednoj presvučenoj klupi, puštajući Naris da joj četka kosu, dok se Elejna odlučivala da obuče jednostavnu sivu haljinu od fine vune, po visokom okovratniku i rukavima izvezenu zelenim koncem i opervaženu crnim lisičjim krznom. Zapravo, nije njoj bilo toliko teško da odluči koju će haljinu, ali Esanda ju je stalno nutkala svilenim haljinama opšivenim biserjem, safirima ili granatima, a svaka je bila kitnjastija od prethodne. Bez obzira na to što presto još nije njen, Esanda je htela da je svakoga dana oblači kao kraljicu koja se sprema da primi svoje podanike.