Nije bilo nikakve svrhe imati čuvare ako oni ne jašu kao da očekuju napad, pa ih je lord Garet rasporedio u jedan brojan odred prethodnika i u krila, s jednim odredom što je jahao na začelju, dok je on glavninu vojnika predvodio neposredno iza Zaštitnika, koji su jahali takoreći za petama Šerijam i „savetu“. Svi oni su obrazovali svojevrstan veliki nakrivljeni prsten oko Egvene, tako da je ona bezmalo mogla da zamisli kako potpuno sama jaše s Delanom, samo kad se ne bi previše osvrtala oko sebe. Ili gledala u daljinu. Mesto da navede Sivu Predstavnicu da kaže šta ima - do logora je dalek put, a nikome nije dopušteno da izatka kapiju tamo gde neko može da posmatra tkanje; ima dovoljno vremena da čuje šta Delana ima da kaže - Egvena je poredila imanja kraj kojih su prolazili sa onima u Dve Reke.

Možda ju je upravo shvatanje da Dve Reke više nisu njen dom nagnalo da ih osmatra. Priznanje istine nikada nije izdaja, ali osećala je potrebu da dobro upamti Dve Reke. Čovek lako može da zaboravi ko je i šta je ako zaboravi odakle je došao, a gostioničareva kći iz Emondovog Polja ličila joj je na nekog stranca. Svako od tih imanja delovalo bi izrazito čudno da je podignuto negde blizu Emondovog Polja, mada nije mogla da tačno kaže zbog čega. Kuće drugačijeg oblika, krovovi drugačijeg nagiba. A ovde su krovovi češće bili prekriveni šindrom nego rogozinom - to kada se može razaznati kroz naslage snega. Naravno, sada je i u Dve Reke rogozina zastupljena manje, a kamen i cigla više nego što je to nekada bilo. Videla je to svojim očima u Tel’aran’riodu. Promene dolaze tako lagano da čovek i ne primećuje kako mu se približavaju, ili prebrzo da bi to bilo prijatno, ali svejedno dolaze. Ništa ne ostaje isto, čak ni kada čovek misli da je tako. Ili kada se nada da će tako biti.

„Neke misle da ćeš ga vezati kao Zaštitnika“, odjednom tiho kaza Delana. Kao da počinje neki neobavezan razgovor. Sva pažnja kao da joj je bila posvećena nameštanju kapuljače šakama u zelenim rukavicama. Jahala je veoma dobro, stapajući se s pokretima svoje kobile tako lako da se činilo kao da nije ni svesna životinje. „Neke misle da si to možda već učinila. Što se mene tiče, već neko vreme nemam Zaštitnika, ali može biti veoma utešno kada znaš da ti je Zaštitnik tu. Ako odabereš pravog."

Egvena izvi jednu obrvu - veoma se ponosila što je nije zabezeknuto pogledala; to je poslednja tema koju bi očekivala - a Delana dodade: „Lord Garet. On mnogo vremena provodi s tobom. Prilično je stariji nego što je to uobičajeno, ali Zelene se često odlučuju da im iskusniji muškarac bude prvi. Znam da zapravo ti nikada nisi bila u ađahu, ali često o tebi mislim kao o Zelenoj. Pitam se hoće li Sijuan osetiti olakšanje ako ga vežeš, ili će se uznemiriti? Ponekad mislim da će se desiti jedno, a ponekad drugo. Njihov odnos, ako se može tako nazvati, veoma je čudan, ali ona kao da nije ni najmanje posramljena zbog toga.“

„Za to moraš da pitaš Sijuan.“ Egvenin osmeh bio je pomalo zajedljiv - a i glas. Nije baš u potpunosti razumela zašto joj je Garet Brin ponudio odanost, ali Dvorana Kule ima pametnija posla nego da raspreda kučine, kao da su sve neke seljanke. „Možeš kome god da kažeš kako nikoga nisam vezala. Lord Garet provodi vreme sa mnom, kao što ti reče, ali je to zato što sam ja Amirlin a on moj vojskovođa. Možeš i na to da ih podsetiš." Znači, Delana nju gleda kao Zelenu. Ona bi taj ađah i odabrala, mada zapravo želi da ima samo jednog Zaštitnika. Ali Gavin je ili u Tar Valonu ili na putu za Kaemlin - tako da ga se ona svejedno neće skoro dočepati. Nepotrebno potapša Daišara po vratu i pokuša da zadrži osmeh na licu, a ne da se mršti. Lepo je bilo zaboraviti na neko vreme Dvoranu, između ostalog. Tako je shvatila zašto je Sijuan dok je još bila Amirlin onako često izgledala kao medved sa zuboboljom.

„Ne bih rekla da je to postalo pitanje koje se naširoko razmatra“, promrmlja Delana. „Za sada. Svejedno, vlada izvesno zanimanje za to hoćeš li vezati Zaštitnika i ko će to biti. Čisto sumnjam da bi Garet Brin bio smatran dobrim izborom." Okrenu se u sedlu i pogleda iza njih. Egvena je mislila da gleda lorda Gareta, ali kada se Predstavnica ponovo ispravila, kazala joj je veoma tiho: „Šerijam nikada nije bila tvoj izbor za Čuvara - naravno, ali moraš znati da su je ađasi i one ostale poslali kako bi motrili na tebe.“ Njena šarena kobila bila je niža od Daišara, pa je morala da diže pogled ka Egveni, što je pokušavala da čini tako da ne izgleda da to radi. One njene vodnjikave plave oči odjednom su delovale izuzetno oštro. „Bilo je izvesnih razmišljanja da te Sijuan možda savetuje... predobro... nakon što si onako izvela da se donese proglas rata protiv Elaide. Ali njoj je i dalje sve mrsko zbog toga što su se okolnosti u kojima živi promenile, zar ne? Sada se smatra da je Šerijam verovatnije odgovorna. U svakom slučaju, ađasi hoće da im se pruži malo upozorenje u slučaju da ponovo budeš odlučila da ih iznenadiš."

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги