Jednom čoveka upoznah daleko od doma svog.Oči mu behu žute, a pamet ko da je vo.Zamolio me je da mu pramen dima pridržimi obećao mi vidik pun vode i lepote što tražim.Glavu gurnu u zemlju a noge u vazduh diže,rekavši da može kao lepa žena na vašaru da pleše.Reče da može da stoji dok ne postane kamen.A kada trepnuh nestade kao magle pramen.

Pustivši da mu glava klone, Šaido se zasmeja, grleno i glasno. Kao da je ležao izvaljen na perjanom dušeku.

„Ako... Ako ti ovo ne možeš“, očajnički reče Aram, „onda idi odavde. Ja ću pomoći da se to završi.“

Ono što se učiniti mora. Perin se zagleda u lica oko sebe. Arganda se sada s mržnjom mrštio koliko na Šaidoa, toliko i na njega. Masema je bazdio na ludilo i bio pun prezira i mržnje. Moraš biti voljan i u stanju da povrediš i kamen. Edara, lica nečitkog kao da je Aes Sedai, ruke beše spokojno prekrstila ispod grudi. Čak i Šaido Aijeli umeju da prigrle bol. To će trajati danima. Sulin, s ožiljkom na obrazu bledim naspram preplanule kože, imaše pogled nepokolebljiv i miris neumoljiv. Predavače se lagano i što je manje moguće. Berelajn, koja miriše na presudu, jeste vladarka koja je osuđivala ljude na smrt i nakon toga mirno spavala. Ono što se učiniti mora. Voljan i u stanju da povredi kamen. Prigrli bol. O Svetlosti, Faila...

Sekira koja mu se dizala u ruci beše lagana kao perce, ali sručila se kao čekić na nakovanj; teško sečivo odseče Aijelu levu šaku.

Čovek zastenja od bola, a onda se trže i urlajući pridiže, namerno poprskavši Perina po licu krvlju koja mu je liptala iz zapešća.

„Zaceli ga“, kaza Perin izmičući se ispred Aes Sedai. Nije ni pokušao da izbriše lice. Krv mu je klizila u bradu. Osećao se prazno. Nije mogao ponovo dići tu sekiru ni da mu život od toga zavisi.

„Jesi li ti lud?“, besno viknu Masuri na njega. „Ne možemo tom čoveku vratiti ruku!“

„Rekoh, Zaceli ga!“, procedi on kroz zube.

Ali Seonid je već krenula, zadižući suknje kako bi lakim koracima prišla tom čoveku i kleknula mu pored glave. On je grizao presečeno zapešće, zalud pokušavajući da pritiskom zuba zaustavi krvoliptanje. Ali u pogledu mu nije bilo straha. Niti u njegovom mirisu. Nimalo.

Seonid zgrabi Šaidoa za glavu, a on se odjednom opet zgrči, divlje se bacakajući i trzajući rukom. Dok se trzao, liptanje krvi oslabi i prestade i pre nego što on klonu na zemlju, lica prebledelog. Drhtavo diže patrljak leve ruke i zagleda se u glatku kožu koja ga je sada pokrivala. Ako je tu bilo ožiljka, Perin nije mogao da ga vidi. Čovek se iskezi na njega. I dalje nije mirisao uplašeno. I Seonid klonu, kao da se napregla do krajnjih granica. Alhara i Vinter pođoše ka njoj, ali ona im odmahnu i uz dubok uzdah ustade.

„Rečeno mi je da ćeš moći danima da istrpiš a da ništa ne kažeš“, reče mu Perin. Sopstveni glas zvučao mu je preglasno. „Nemam vremena da mi pokazuješ koliko si izdržljiv ili hrabar. Znam da si hrabar i da si izdržljiv. Ali žena mi je predugo zatvorenica. Odvajaće vas u stranu i postavljati nekoliko pitanja u vezi s nekim ženama. Jesu li viđene i gde. To je sve što želim da znam. Neće biti usijanog ugljevlja niti čega drugog. Samo pitanja. Ali ako neko odbije da odgovori, ili ako vam se odgovori budu previše razlikovali, onda će svi ostati bez nečega." Iznenadio se kada je otkrio da ipak može da podigne sekiru. Sečivo je bilo umazano crvenilom.

„Dve šake i dva stopala“, hladno kaza. Svetlosti, glas mu je kao led. Osećao se kao da ga je led prožeo sve do kostiju. „To znači da ćete dobiti četiri prilike da odgovorite istovetno. A i ako svi izdržite, svejedno vas neću ubiti. Naći ću neko selo da vas tamo ostavim, neko mesto gde će vam dozvoliti da prosjačite, negde gde će dečaci bacati novčiće opasnim Aijelima bez šaka ili stopala. Razmislite o tome i odlučite se isplati li se rastavljati me od moje žene."

Čak je i Masema zurio u njega kao da nikada ranije nije video tog čoveka sa sekirom. Kada se okrenuo da ode, i Masemini ljudi i Geldanci rastvoriše se pred njim kao da prolazi čitava gomila Troloka.

Stigao je do ograde od zašiljenog kolja, iza koje se na jedno stotinak koraka prostirala šuma, ali nije promenio smer. Noseći sekiru, hodao je sve dok ga ogromno drveće nije okružilo a miris logora ostao iza njega. Sa sobom je nosio miris krvi, oštar i metalan. Od toga nema bega.

Ni sam nije znao koliko već prti kroz sneg. Jedva da je primetio sve oštriji nagib prečaga sunčeve svetlosti koje su pod krošnjama sekle šumske senke. Krv mu je bila na licu i u bradi. Počela je da se suši. Koliko je puta kazao da je spreman na sve samo da mu se Faila vrati? Čovek radi ono što mora. Za Failu - sve.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги