Ućuta kada Met dreknu: „Savara, prvo idu koplja, ne konjica, glupačo jedna kozja! Baš me briga ako konjica misli da može bolje. Konjica to uvek misli! Sta si ti, neka krvava tairenska Visoka gospa? Pa, ako nastaviš ovako, proglasiću te počasnom tairenskom Visokom gospom!“

Metrim odjuri prema Savari, koja je prekrštenih ruku sedela u sedlu, očigledno nezadovoljna. Julan je ostao za njim i delovao je potpuno zatečeno. „Kako možeš da obesiš čoveka za nožne nokte?“, zapita se Julan toliko tiho da ga je Fortuona jedva čula. „Mislim da to nije moguće. Nokti bi se polomili." On ode, odmahujući glavom.

Selukija znakovima kaza: Pazi se. Prilazi Galgan.

Fortuona se pribra kada kapetan-general Galgan dojaha. Bio je u crnom oklop, a ne u uniformi kao Met - i taj oklop mu je dobro stajao. Delovao je kao pravi zapovednik, skoro kao div - i istovremeno je njen najveći takmac i najjače uporište. Naravno, takmac bi bio svako na njegovom položaju. Tako se te stvari rade - kada se rade kako treba.

Metrim joj nikada neće biti takmac. Ona još ne zna šta da misli o tome. Jedan deo nje - mali, ali snažan - smatra da je trebalo da ga odbaci upravo iz tog razloga. Zar nije Princ gavranova caričina protivteža, koja je drži u snazi tako što predstavlja stalnu pretnju? Sa'rabat šaiken nai batainpjast. Žena je najsnalažljivija kada joj je nož pod grlom. Izreka koju je izgovorila Varuota, njena pra-pra-pra- pramajka.

Bilo bi joj mrsko da odbaci Meta. To svejedno i ne može da uradi dok joj ne napravi dete - jer bi tako zanemarila znamenja.

On je veoma neobičan čovek. Svaki put kada je pomislila da će moći da predvidi njegove postupke, pokazalo se da je pogrešila.

„Najveća“, obrati joj se Galgan, „skoro smo spremni.“

„Princ gavranova nezadovoljan je kašnjenjem“, odgovori ona. „Boji se da se prekasno priključujemo bitki.“

„Da Princ gavranova zaista razume vojske i bojišta“, odvrati Galgan - a u glasu mu se čulo da uopšte nije uveren da je tako nešto moguće, „shvatio bi da pokretanje ovolike vojne sile traži veliki napor.“

Sve do Metrimovog dolaska Galgan je bio najviši pripadnik Krvi u ovim krajevima, izuzev same Fortuone. Sasvim je sigurno da mu se nije dopalo to što je iznenada još nekome potčinjen. Galgan je sve vreme zapovedao njihovim vojskama - i Fortuona je nameravala da ga pusti da ih predvodi. Ranije tog dana Galgan je pitao Meta kako bi on prikupio njihove snage, a Met je to shvatio kao predlog da to i učini. Princ gavranova šetao se i izdavao naredbe, ali on ne zapoveda. Ne u potpunosti; Galgan bi mogao da ga zaustavi jednom rečju.

Nije to učinio. Očigledno je da želi da vidi kako se Met nosi sa zapovedanjem. Galgan ga je gledao ispod oka. Još ne zna u potpunosti kako se Princ gavranova uklapa u zapovedni lanac. Fortuona još nije donela odluku o tome.

Negde blizu nje nalet vetra poneo je prašinu sa tla. Ispod prašine je ostala mala lobanja nekog glodara, koja je štrčala iz zemlje. Još jedno znamenje. Život joj je u poslednje vreme krcat znamenjima.

Naravno, to je znamenje opasnosti. Kao da se šeta kroz visoku travu, između vrebajućih lopara, posred rupa iskopanih kako bi neoprezni upali u njih. Ponovorođeni Zmaj kleknuo je pred Kristalnim tronom, a pratilo ga je znamenje breskvinih cvetova - najmoćnije znamenje koje joj je poznato.

Vojnici su marširali ispred nje, a zapovednici uzvikivali naredbe u ritmu koraka. Zov rakena kao da je pratio dobovanje nogu. Eto šta će ona napustiti u zamenu za nepoznati rat koji se vodi u krajevima koji su joj jedva znani. Zemlje koje tu ima ostaće doslovno nebranjene, pod zapovedništvom jednog stranca koji joj je odskora odan.

Velike promene. Njene odluke mogle bi da dovedu do kraja njene vladavine, pa i do kraja samog Carstva. Met to ne razume.

Pozovi mog supružnika, naredila je Fortuona znacima, lupkajući vrhovima prstiju po rukonaslonu svog prestola.

Selukija dade glas toj naredbi upućenoj jednom glasniku. Nakon kratkog vremena, Met dojaha na svom konju. Odbio je da od nje primi novog konja na poklon - i to s dobrim razlogom. Bolje se razume u konje od upravnice carske konjušnice lično. Ipak - Kockica. Baš glupo ime.

Fortuona ustade. Svi u blizini se smesta pokloniše. Galgan sjaha i pade na kolena. Svi ostali se prostreše po zemlji. Kada carica ustane da nešto izgovori, to znači da je reč o proglasu Kristalnog trona.

„Krv i pepeo“, reče Metrim. „Opet klanjanje? Zar vi nemate pametnija posla? Ako nemate, meni na pamet pada nekoliko desetina pametnijih stvari.“

Krajičkom oka videla je kako se Galgan smeši. Misli da zna šta će ona uraditi. Greši.

„Dajem ti ime Knotaj, jer ti si uništitelj carskih neprijatelja. Neka od sada pa do večnosti samo tvoje novo ime bude izgovarano. Proglašavam da se Knotaju, Princu gavranova, daje čin štapnika u našim vojskama. Neka bude objavljeno da je takva moja volja.“

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги