Privukli su sve poglede. Verin je nosila svoj šal smeđeg oboda, izvezen vinovom lozom. Najava jedne Aes Sedai izazvala je žagor okupljenih lordova i gospi, a žongler je ispustio jedan od svojih obruča, mada ga niko više nije gledao. Loijal je privukao skoro isto toliko pogleda, čak i pre no što ga je Ašin najavio. Uprkos srebrnom vezu na okovratniku i rukavima, ničim drugim ukrašeno crnilo Randovog kaputa činilo je da izgleda skoro sumorno naspram Kairhijenjana, a njegov i Ingtarov mač privukoše mnoge poglede. Izgleda da nijedan lord nije bio naoružan. Rand više puta ču reči „sečivo s čapljom“. Neki pogledi koje je primetio bili su prilično smrknuti. Pretpostavljao je da su ih uputili ljudi koje je uvredio spalivši njihove pozivnice.

Približi im se vitak, zgodan čovek. Imao je dugu prosedu kosu, a raznobojne pruge pokrivale su prednji deo zagasitosivog kaputa od vrata pa skoro do poruba nad kolenima. Bio je izuzetno visok za Kairhijenjanina, za pola glave niži od Randa, a držao se tako da je izgledao još viši. Brada mu je bila podignuta, tako da je izgledalo kako sve oko sebe gleda s visine. Oči mu behu nalik na crne oblutke. Doduše, oprezno je gledao Verin.

„Milost mi je čast učinila tvojim prisustvom, Aes Sedai.“ Glas Bartanesa Damodreda bio je dubok i siguran. Pređe pogledom preko ostalih. „Nisam očekivao tako značajno društvo. Lorde Ingtare. Prijatelju Ogijeru.“ Njegov poklon njima bio je jedva nešto više od klimanja glavom; Bartanes je bio svestan svoje moći. „A ti, moj mladi lorde Rande! O tebi se mnogo priča u gradu i kućama. Možda ćemo noćas imati prilike da porazgovaramo.“ Po glasu mu se dalo zaključiti da ga ne bi naročito zabrinulo i da se ta prilika nikad ne ukaže, da ga te priče ni najmanje nisu uzbudile, ali pogled mu na tren skliznu ka Ingtaru, Loijalu i Verin, pre no što povrati vlast nad njim. „Budite dobrodošli.“ Dopusti da ga odvuče jedna zgodna žena koja mu položi šaku ukopanu u čipku na ruku, ali dok je odlazio pogled mu polete ka Randu.

Ponovo se začu žagor razgovora, a žonglerovi obruči opet poleteše u uskom krugu, koji je skoro dosezao reljefnu gipsanu tavanicu, dobra četiri hvata visoko. Akrobate nisu ni stajale; žena skoči u vazduh sa sklopljenih šaka jednog od svojih sadrugova. Njena koža premazana uljem presijavala se na svetlosti stotinu svetiljki dok se okretala u vazduhu i dočekivala nogama na ruke čoveka koji je već stajao na ramenima drugog. On je raširenim rukama podiže u istom trenu kada i čovek na kome je stajao na isti način diže njega, a ona raširi ruke, kao da očekuje aplauz. Niko od Kairhijenjana nije obraćao pažnju.

Verin i Ingtar zađoše u gomilu. Sijenarac je privukao nekoliko opreznih pogleda. Neki drugi razrogačeno su gledali Aes Sedai. Ostali su se zabrinuto mrštili, kao da su primetili besnog vuka nadohvat ruke. Ovo poslednje više je dolazilo od muškaraca no od žena, a neke žene su i razgovarale s njom.

Rand shvau da su se Met i Hurin već izgubili ka kuhinji, gde su sve sluge koje su došle s gostima čekale dok ih ne pozovu. Nadao se da će uspeti da se izvuku.

Loijal se sagnu i reče mu na uvo: – Rande, u blizini je kapija. Osećam je.“

„Hoćeš da kažeš da je ovo bio ogijerski gaj?“, tiho upita Rand, a Loijal klimnu.

„Steding Tsofu nije bio pronađen kada je taj gaj zasađen. U suprotnom, Ogijerima koji su pomogli da se sagradi Al’kair’rahijenalen ne bi bio potreban gaj da ih podseća na steding. Kada sam ranije prošao kroz Kairhijen, ovo je sve bila šuma. I to u kraljevom vlasništvu.“

„Bartanes ju je verovatno oduzeo u nekoj spletki.“ Rand se nemirno osvrnu po sobi. Svi su još pričali, ali mnogi su pos .natrali njega i Ogijera. Nije video Ingtara. Verin je bila u središtu grupice žena. „Da smo samo mogli da se držimo zajedno.“

„Verin kaže da to ne bi valjalo, Rande. Kaže da bi ovi zbog toga postali sumnjičavi i gnevni, misleći da se držimo po strani i gledamo ih s visine. Moramo izbegavati da izazovemo sumnju sve dok Met i Hurin ne pronađu šta god da traže.“

„I ja sam čuo šta je rekla, Loijale. Ali i dalje tvrdim da, ako Bartanes jeste Prijatelj Mraka, mora znati ko smo mi zaista. To što smo se ovako razišli samo je traženje batina.“

„Verin kaže da on ništa neće uraditi dok ne sazna da li nas može iskoristiti. Samo radi šta nam je rekla, Rande. Aes Sedai znaju šta rade.“ Loijal zađe u gomilu, privukavši krug lordova i gospi pre no što je načinio i deset koraka.

Ostali pođoše ka Randu, sada kada je ostao sam, ali on se okrenu u drugom smeru i žurno ode. Aes Sedai možda znaju šta rade, ali ja ne znam. Ovo mi se ne sviđa. Svetlosti, kad bih samo znao da li je govorila istinu. Aes Sedai nikada ne lažu, ali istina koju čuješ možda nije istina koju misliš da si čuo.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги