Tom pogladi svoje duge brkove i zagleda se preko sobe ka trima ženama. Još su stajale zajedno, posmatrajući njega i Randa. „Prepoznajem ih, momče. Breana Taborvin sama bi ti pružila takvo obrazovanje kakvo svaki čovek bar jednom u životu treba da dobije. Ako može da ga preživi. Zabrinute zbog svojih muževa. Ta ti je dobra, dečko.“ U pogledu mu se iznenada pojavi oštrina. „Rekao si mi da ništa više nemaš s Aes Sedai. Polovina njih tamo priča o andorskom lordu koji se bez upozorenja pojavio s jednom Aes Sedai kraj sebe. Bartanes i Galdrijan. Dopustio si da te ovog puta Bela kula baci pravo u tiganj.“

„Tek je juče došla, Tome. A čim Rog bude na sigurnom, ponovo ću biti slobodan od njih. Nameravam da se postaram za to.“

„Zvučiš kao da sada nije na sigurnom“, poiako kaza Tom. „Ranije nisi tako zvučao.“

„Ukrali su ga Prijatelji Mraka, Tome. Doneli su ga ovamo. Bartanes je jedan od njih.“

Tom kao da je bio zadubljen u svoje vino, ali pogled mu je leteo da se uveri kako u blizini nema nikog ko bi prisluškivao. Nisu ih samo one tri žene gledale ispod oka, pretvarajući se da međusobno razgovaraju, ali svaka grupica bila je na odstojanju od svake druge. Ipak, Tom je govorio tiho. „To je opasno reći i ako nije istina, a još opasnije ako jeste. Takva optužba protiv najmoćnijeg čoveka u kraljevstvu... Kažeš da je Rog kod njega? Pretpostavljam da ti ponovo treba moja pomoć, kad si se opet upleo s Belom kulom.“

„Ne.“ Rešio je da je Tom u pravu, iako zabavljač nije znao zašto. Nikog ne može da meša u svoje nevolje. „Samo sam hteo da uteknem od onih žena.“

Zabavljač iznenađeno dunu kroz brkove. „Aha. Da. I dobro je što je tako. Poslednji put kada sam ti pomogao, zaradio sam sakatu nogu, a izgleda da si dopustio sebi da ponovo budeš vezan uzicama Tar Valona. Ovoga puta moraćeš sam da se vadiš iz toga.“ Izgledalo je kao da sam sebe pokušava da ubedi.

„Hoću, Tome. Hoću.“ Čim Rog bude na sigurnom, a onaj prokleti bodež kod Meta. Mete, Hurine, gde ste?

Kao da je čuo njegovo dozivanje, Hurin se pojavi u sobi. Tražio je pogledom među lordovima i gospama. Oni su gledali kroz njega; sluge nisu postojale ako za njima nije bilo potrebe. Kada pronađe Randa i Toma, pođe ka njima između malih grupa plemića i pokloni se Randu. „Moj lorde, poslali su me da ti kažem kako je tvoj sluga pao i iščašio koleno. Ne znam koliko je loše, moj lorde.“

Rand ga na trenutak zapanjeno pogleda, pre no što shvati. Svestan pogleda oko sebe, dovoljno glasno da ga oni najbliži plemići čuju reče: „Trapava budala. Kakva mi je korist od njega ako ne može da hoda? Bolje da odem i vidim koliko se povredio.“

Izgleda da je to dobro rekao. Hurinov glas bio je ispunjen olakšanjem kada se ponovo pokloni i kaza: „Kako moj lord želi. Ako bi moj lord pošao za mnom?“

„Dobro glumiš lorda“, tiho mu reče Tom. „Ali zapamti ovo: Kairhijenjani mogu da igraju Daes Dae’mar koliko god hoće, ali Bela kula izmislila je Veliku igru. Čuvaj se, dečko.“ Prostrelivši plemiće pogledom, spusti prazan pehar na poslužavnik jednog sluge u prolazu i odšeta svirajući harfu. Poče da recituje Domaćica Mili i trgovac svilom.

„Vodi, čoveče“, kaza Rand Hurinu, glupo se osećajući. Dok je izlazio za njuškalom iz sobe, osećao je kako ga svi pogledi prate.

<p>33</p><p><image l:href="#leaf2"/></p><p>Poruka iz Mraka</p>

„Jeste li ga pronašli?“, upita Rand dok je niz skučeno stepenište pratio Hurina. Kuhinje su bile na nižim nivoima. Sve sluge koje su došle s gostima bile su tamo poslate. „Ili je Met zaista povređen?“

„Oh, Met je dobro, lorde Rande.“ Njuškalo se namršti. „Barem tako zvuči. Gunđa kao zdrav čovek. Nisam hteo da te zabrinem, ali bio mi je potreban razlog da siđeš. Lako sam pronašao trag. Svi ljudi koji su zapalili gostionicu ušli su u ozidani vrt iza zamka. Troloci su im se pridružili i ušli s njima u vrt. Mislim da je to bilo juče. Možda čak i preksinoć.“ Oklevao je. „Lorde Rande, nisu ponovo izašli. Mora da su još tamo.“

Kod podnožja stepeništa hodnik je bio ispunjen zvucima slugu koji se zabavljaju, smehom i pevanjem. Neko je na biterni i svirao raskalašnu melodiju praćenu tapšanjem i igranjem. Ovde nije bilo izvajanog gipsa ili finih tapiserija. Samo goli kamen i jednostavno drvo. Hodnici su bili osvetljeni bakljama koje su se dimile. Razmak među njima bio je toliki da se svetlost gubila.

„Drago mi je što ponovo prirodno govoriš sa mnom“, reče Rand. „Kako si bio počeo da se klanjaš, pomislio sam da si veći Kairhijenjanin od Kairhijenjana.“

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги