„Šta misliš o ovome?“, reče gospodar kapetan podigavši Perinovu sekiru. Bajar pogleda upitno svog zapovednika i sačeka na odgovor, klimanje glavom, pre no što je napustio svoj ukočeni stav da uzme oružje. Podiže sekiru i zastenja iznenađeno, a onda je zavitla u uskom luku iznad glave, dodirujući skoro vrh šatora. Rukovao je njome s takvom sigurnošću, kao da je bio rođen sa sekirom u šakapa. Izraz divljenja protiv volje preleteo mu je preko lica, ali u trenutku kada je spustio sekiru, ponovo nije bilo nikakvog izraza.

„Izvanredno balansirano oružje, moj gospodaru kapetane. Napravljeno je da izgleda jednostavno, ali kod veoma dobrog oružara, možda čak i majstora.“ Njegov pogled ka zatvorenicima goreo je mračno. „Ovo nije oružje seljaka, moj gospodaru kapetane. Niti farmera.“

„Ne.“ Sedokosi čovek okrenu se prema Perinu i Egveni s umornim, pomalo prekornim osmehom, kao dobri deda koji zna da su mu unuci napravili neki nestašluk. „Ja sam Geofram Bornhald“, reče im. „Ti si Perin, koliko sam shvatio. Ali ti, mlada ženo, kako se ti zoveš?“

Perin ga prostreli pogledom, ali Egvena odmahnu glavom. „Ne budi smešan. Perine. Ja sam Egvena.“

„Samo Perin i samo Egvena“, promrmlja Bornhald. „Ali, pretpostavljam, ako ste zaista Prijatelji Mraka, želeli biste da sakrijete ko ste.“

Perin kleknu; nije mogao da ustane više zbog svojih veza. „Mi nismo Prijatelji Mraka“, pobuni se gnevno.

Nije do kraja ni izgovorio pre no što je Bajar stigao do njega. Čovek se kretao poput zmije. Video je držalje sopstvene sekire kako juri prema njemu i pokušao je da se sagne, ali debela drška dokačila ga je iznad uva. Samo ga je to što se sklonio od udarca spasio da mu ne razbije glavu. Ali, čak i tako, zaigrali su mu svetlaci ispred očiju. Dah ga napusti kada je udario o zemlju. Glava mu je zvonila, a krv išla niz obraz.

„Nemate pravo“, poče Egvena i zavrišta kada je držalje sekire pojurilo ka njoj. Bacila se u stranu i sekira je proletela kroz vazduh, dok se ona preturala po tkanini koja je pokrivala zemlju.

„Pričaćete pristojno“, reče Bajar, „kada se obraćate Posvećenom Svetlu, ili nećete imati jezik.“ Najgore od svega bilo je to što je njegov glas još uvek bio ravnodušan. Čupanje njihovih jezika ne bi mu pružilo ni zadovoljstvo, ni žaljenje; on bi to jednostavno uradio.

„Polako, dete Bajare.“ Bornhald ponovo pogleda zarobljenike. „Pretpostavljam da ne znate mnogo o Posvećenima, ili o gospodarima kapetanima Dece Svetla, zar ne? Ne, nisam ni mislio. Pa, zbog deteta Bajara, barem, ako ni zbog čeg drugog, pokušajte da se ne raspravljate i da ne vičete, da? Želim samo da vi hodate u Svetlosti, a ako dopustite da gnev ovlada vama, to neće nikome pomoći.“ Perin pogleda čoveka s upalim licem koji je stajao iznad njih. Zbog deteta Bajara? Primetio je da gospodar kapetan nije rekao Bajaru da ih ostavi na miru. Bajar ga pogleda i nasmeši se; osmeh dotače samo njegove usne, ali koža lica zategla se još više, i podsećao je na lobanju. Perin se stresao.

„Čuo sam za tu stvar, da ljudi jure s vukovima“, reče Bornhald zamišljeno, mada nisam to ranije video. Ljudi navodno pričaju s vukovima i ostalim stvorenjima Mračnoga. Prljava posla. Sve me to plaši da se Poslednja bitka zaista približava.“

„Vukovi nisu...“ Perin ućuta kada je Bajar podigao nogu. Udahnuvši duboku, nastavio je blaže. Bajar spusti nogu s razočaranim izrazom lica. „Vukovi nisu stvorenja Mračnoga. Mrze ga. Barem mrze Troloke i Seni.“ Iznenadio se kada je video da je čovek s upalim licem klimnuo glavom za sebe.

Bornhald podiže obrvu. „Ko vam je to rekao?“

„Zaštitnik“, reče Egvena. Skupila se, sklanjajući se od Bajarovog usijanog pogleda. „Rekao je da vukovi mrze Troloke, a Troloci se plaše vukova.“ Perinu je bilo drago što nije spomenula Elijasa.

„Zaštitnik“, uzdahnu sedokosi čovek. „Stvorenje veštica iz Tar Valona. Šta bi vam drugo rekao, kada je i on sam Prijatelj Mraka i sluga Prijatelja Mraka? Ne znate li da Troloci imaju vučje gubice i zube, i vučje krzno?“

Perin trepnu, pokušavajući da razbistri glavu. Osećao se kao da mu je mozak uvek bio gradva bola, ali nešto tu nije bilo u redu. Nije mogao da razbistri misli dovoljno da bi to odgonetnuo.

„Ne svi“, promrmlja Egvena. Perin pogleda Bajara zabrinuto, ali ispijeni čovek samo ju je posmatrao. „Neki od njih imaju rogove, kao ovnovi ili jarčeve ili kljunove kao orlovi, ili... ili... svakakve stvari.“

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги