Ali preseče je udarac Sijuaninog dlana o sto. „Zadivljujuće je kako se ti pokoravaš“, suvo joj kaza. „Dete, sve dok ne čujemo loše vesti, pretpostavi da je mladić dobro. Moli se da je tako.“ Leana ponovo zadrhta. „U lučkoj četvrti Tira postoji jedna izreka, dete“, nastavi Amirlin. „Ne muči muku dok te muka ne pomuči. Dobro je zapamti, dete.“

A onda se začu bojažljivo kucanje na vratima.

Amirlin i Čuvar se zgledaše, a onda pogledaše Min. Njeno prisustvo stvaralo je nevolje. Nigde nije bilo mesta da se sakrije; čak se i balkon u potpunosti video iz sobe.

„Potreban nam je razlog da budeš ovde“, promrmlja Sijuan, „koji uključuje činjenicu da bi trebalo da si obična glupa devojka. Leana, stani pored vrata.“ Ona i Čuvar zajedno ustadoše. Sijuan obiđe sto, a Leana priđe vratima. „Sedi na Leanino mesto, devojko. Brže, dete, miči se. Sada, izgledaj nadureno. Ne besno, već nadureno! Izbaci donju usnu i zagledaj se u pod. Možda ću te naterati da nosiš trake u kosi, s velikim crvenim mašnama. Tako je. Leana.” Amirlin se podboči i podiže glas. „Ako mi još jednom dođeš nenajavljena, dete, ima da te...“

Leana otvori vrata i otkri tamnokosu polaznicu koja se trže kada Sijuan nastavi s grdnjom, pa pade u dubok naklon. „Poruke za Amirlin, Aes Sedai“, ciknu. „Stigla su dva goluba.“ Bila je jedna od onih što su mislile da je Min prelepa, pa je razrogačila oči ne bi li videla šta se dešava.

„Ovo se tebe ne tiče, dete“, oštro joj kaza Leana i uze od nje sićušne izdubljene valjke načinjene od kosti. „Vraćaj se u golubarnik.“ Pre no što se polaznica diže iz naklona, Leana zatvori vrata, pa se uz uzdah nasloni na njih. „Skačem na svaki nenadani zvuk sve otkad si mi rekla...“ Ispravivši se, priđe stolu. „Još dve poruke, majko. Hoću li...“

„Da. Otvori ih“, odgovori Amirlin. „Nema sumnje da je Morgaza ipak odlučila da upadne u Kairhijen. Ili su Troloci pregazili Krajine. To bi se baš uklapalo u sve ostalo.“ Min ostade da sedi. Neke od Sijuaninih pretnji zvučale su i previše ozbiljno.

Leana pogleda pečat od crvenog voska na kraju jednog sićušnog valjka, ništa većeg od poslednjeg zgloba njenog prsta, pa ga polomi palcem, kada se uverila da niko nije petljao oko njega. Izvadila je sićušni smotuljak hartije služeći se tankom čačkalicom od slonovače. „Skoro jednako loše kao Troloci, majko“, reče čim poče da čita. „Mazrim Taim je pobegao.“

„Svetlosti!“ – prosikta Sijuan. „Kako?“

„Ovde se samo kaže da je izbavljen usred noći, majko. Dve sestre su mrtve.“

„Svetlost obasjala njihove duše. Ali nemamo vremena da oplakujemo mrtve, kada su takvi kao Taim živi i nesmireni. Gde, Leana?“

„Denhuir, majko. Jedno selo istočno od Crnih brda, na putu za Maradon. Iznad izvorišta Antea i Luana.“

„Neki njegovi sledbenici, mora biti. Budale. Zašto ne shvate da su pobeđeni? Odaberi dvanaest pouzdanih sestara, Leana...“ Amirlin se namršti. „Pouzdanih“, progunđa. „Kad bih samo znala ko je sada pouzdan, ne bih imala ove nevolje. Učini što bolje možeš, Leana. Dvanaest sestara. I pet stotina gardista. Ne, puna hiljada.“

„Majko“, zabrinuto kaza Čuvar. „Beli plaštovi...“

„...neće pokušati da pređu mostove, čak i da ih ostavim bez ikakve straže. Bojali bi se zamke. Ne možemo znati šta se tamo dešava, Leana. Hoću da, ko god tamo ode po mojoj zapovesti, bude spreman na sve. I, Leana... Mazrima Taima treba smiriti čim bude ponovo zarobljen.“

Leana preneraženo razrogači oči. „Zakon.“

„Znam zakon isto kao ti, ali neću dozvoliti mogućnost da se ponovo oslobodi, i to nesmiren. Ne želim novog Gvera Amalasana, ne povrh svega ostalog.“

„Da, majko“, slabašno kaza Leana.

Amirlin uze drugi koštani valjak i predvoji ga da bi izvadila poruku, „Napokon dobre vesti“, izusti, a osmeh joj ozari lice. „Dobre vesti. Praćka je upotrebljena. Čobanin ima mač.“

„Rand?“ – upita Min, a Sijuan klimnu.

„Naravno, devojko. Kamen je pao. Rand al’Tor, čobanin, ima Kalandor. Sada ja mogu da krenem. Leana, hoću da se Dvorana Kule sastane po podne. Ne, još jutros.“

„Ne razumem“, kaza Min. „Znala si da glasine govore o Randu. Zašto sada sazivaš Dvoranu? Šta ćeš im sada reći što ranije nisi mogla?“

Sijuan se nasmeja kao devojčica. „Sada im mogu reći da sam primila vest od jedne Aes Sedai da je Kamen Tira pao i muškarac isukao Kalandor. Proročanstvo je ispunjeno. U svakom slučaju, dovoljno da mi posluži. Zmaj je Ponovo rođen. Trzaće se i raspravljati, ali niko neće moći da se protivi mojoj objavi da Kula mora voditi tog čoveka. Napokon ću moći otvoreno da stupim u dodir s njim. Uglavnom otvoreno.“

„Postupamo li ispravno, majko?“ – odjednom upita Leana. „Znam... Ako ima Kalandor, onda mora da je Ponovorođeni Zmaj. Ali on može da usmerava, majko. Muškarac koji usmerava. Samo sam ga jednom videla, ali čak je i tada bilo nečeg čudnog u vezi s njim. Videlo se da nije samo ta’veren. Majko, kada se sve svede, da li se on baš toliko razlikuje od Taima?“

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги