Ruark ozbiljno klimnu. Egvena je imala neki osećaj da je upravo izrečeno nešto veoma bitno – ili nagovešteno. Mudre nisu ni pogledale plamenokosog muškarca, niti Ruark ili Hern, ali sudeći po tome kako je pocrveneo, kao da su svi gledali pravo u njega. Ona se osvrnu ka Moiraini, ali ova neznatno odmahnu glavom – ni Aes Sedai to nije razumela.

Lan se nagnu između njih i tiho kaza: „Mudre mogu svuda da idu potpuno bezbedno. U svaku utvrdu, ma kome klanu pripadala. Mislim da za njih čak ni krvna zavada ne važi. Hern je došao da štiti Ruarka od onih iz drugog logora, ali ne bi bilo časno da to kaže.“ Moiraina neznatno podiže obrvu, a on dodade: „Ne znam mnogo o njima, ali često sam se protiv njih borio pre no što sam tebe sreo. Nikada me nisi pitala za njih.“

„Ispraviću to“, suvo odvrati Aes Sedai.

Egveni se zavrte u glavi i zaigra pred očima kada se ponovo okrete ka Mudrima i onoj trojici. Lan joj gurnu u ruke otvorenu kožnu bocu s vodom i ona je sa zahvalnošću nagnu. Vođa je bila mlaka i osećala se na kožu, ali po toj vrelini bila je sveža kao sa izvora. Ona zatim ponudi polupraznu bocu Moiraini, koja malčice otpi pa joj vrati. Egveni beše drago da sklopljenih očiju ispije ostatak. A onda joj voda pljusnu preko glave, pa ih smesta otvori. Lan je praznio po njoj još jednu bocu s vodom, a Moiraina već bese mokra.

„Ova vrelina može da te ubije ako nisi navikla na nju“, objasni Zaštitnik i pokvasi dva jednostavna šala od belog platna koja izvuče iz kaputa.

Po njegovim uputstvima, ona i Moiraina vezaše natopljenu tkaninu oko čela. Rand i Met su činili to isto. Lan se, međutim, nije zaklonio od sunca. Njega izgleda ništa nije doticalo.

Ćutnja između Ruarka i Aijela s njim se otegla, ali poglavar klana naposletku se okrete ka čoveku plamene kose. „Da li to, onda, Šaido više nemaju poglavara, Kuladine?“

„Suladrik je mrtav“, odgovori on. „Muradin je ušao u Ruidean. Ako on pretrpi neuspeh, ja ću ući.“

„Nisi pitao, Kuladine“, odvrati najstarija Mudra, piskavim ali snažnim glasom. „Ako Muradin ne uspe – onda pitaj. Ima nas četiri, što je dovoljno da prihvatimo ili odbijemo.“

„To je moje pravo, Bair“, besno prasnu Kuladin. Izgleda da je bio čovek nenaviknut da mu se suprotstavljaju.

„Tvoje je pravo da pitaš“, odgovori mu ona. „Naše je da damo odgovor. Mislim da ti neće biti dozvoljeno da uđeš, ma šta bilo s Muradinom. Ti nisi dobar čovek, Kuladine.“ Ona diže sa sebe svoj sivi šal i ponovo ga prebaci preko koščatih ramena, tako da se jasno videlo kako smatra da je rekla i više no što je bilo neophodno.

Čovek kose boje plamena pocrvene kao bulka. „Moj prvobrat vratiće se s oznakom poglavara klana, i mi ćemo predvoditi Šaido do velike časti! Mi ćemo...“ A onda ućuta, skoro se tresući od besa.

Egvena pomisli kako bi valjalo da ga drži na oku, ako on i dalje bude u njenoj blizini. Podsećao ju je na Kongare i Kopline iz Emondovog Polja, koji su se večito hvalisali i tražili nevolje. Nikada ranije nije videla nekog Aijela da tako plane.

Ali Amis je, izgleda, već zaboravila na njega. „Neko je došao s tobom, Ruarče“, kaza ona. Egvena pretpostavi da je Aijelka mislila na nju, ali Amisin pogled polete pravo ka Randu. Moiraina očigledno nije bila iznenađena. Egvena se još jednom zapita šta li sve Moiraina nije obznanila iz onog pisma koje su joj četiri Mudre uputile.

Rand kao da se iznenadi i načas je oklevao, ali onda pođe uz padinu i stade do Ruarka. Bela košulja i pantalone promočeni od znoja lepili su mu se za kožu. Glava mu beše umotana u mokru maramicu, tako da nije delovao ni najmanje veličanstveno, kao u Srcu Kamena. Nekako se neobično pokloni, pruživši levu nogu i položivši levu šaku na koleno, a desnu ruku ispruživši s dlanom okrenutim nagore.

„Po pravu krvi“, reče on, “tražim dozvolu da uđem u Ruidean, za čast naših predaka i sećanje na ono što beše.“

Amis trepnu, očigledno iznenađena, a Bair promrmlja: „Rečeno na stari način, ali pitanje je postavljeno. Ja odgovaram potvrdno.“

„I ja takođe, Bair“, reče Amis. „Seana?“

„Ovaj ovde nije Aijel“, besno upade Kuladin. Egvena pomisli kako on mora da je stalno ljut. „Njemu sleduje smrt što je ovde! Zašto ga je Ruark doveo? Zašto...“

„Želiš li da postaneš Mudra, Kuladine?“ – upita Bair i namršti se „Obuci haljinu i onda dođi do mene, pa ću videti da li si u stanju da nešto naučiš. Do tada, da ćutiš kad Mudre govore!“

„Moja majka je bila Aijelka“, s mukom izgovori Rand.

Egvena ga preneraženo pogleda. Kari al’Tor je umrla još dok je Egvena bila veoma mala, ali sigurno bi čula da je Tamova žena bila Aijelka. Ona se ponovo obazre ka Moiraini. Aes Sedai je spokojnog lica posmatrala šta se dešava. Rand je prilično ličio na Aijele, tako visok, sivoplavih očiju i riđkaste kose, ali ovo je smešno.

„Ne majka“, polako odgovori Amis. „Tvoj otac.“ Egvena odmahnu glavom. Ovo se već pretvara u ludilo. Rand otvori usta, ali Amis mu ne dade priliku da progovori. „Seana, kako se ti izjašnjavaš?“

„Da“, odgovori proseda žena. „Melaina?“

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги