„Vas? Jesi li tu s onom smeđom ili s plavojkom?“ Sigurno misli na Moirainu i Verin. Baš je oprezan.
„Nisam. Sećaš li se Elejne?“ On namrgođeno klimnu, a nju spopade nekakav nestašni neizdrž. Tog čoveka kao da ništa nije moglo da zbuni, a uz to se očigledno našao pozvanim da se stara o njoj. „Pa malopre si je gledao. Rekao si da“ – tu je promenila glas i počela da podražava njegovo brundanje – „ima lice kako kakva prokleta kraljica.“
On se – na njeno veliko zadovoljstvo – na to saplete, pa s toliko besa pogleda oko sebe da ih dva Bela plašta zaobiđoše u širokom luku, mada su se, naravno, pravili kako to nije zbog njega. „Ona?“, zareža on. „Ali prokleta joj je kosa crnja od gavranovog...“ A onda je pogledao Ninaevinu kosu i narednih je nekoliko minuta hodao i gunđao sebi u brk. „Ta ženska je kraljevska kći. Prokleta princeza! I d a
„Zar te majka nije naučila pristojnom govoru, čoveče?“ Njegovo joj se zdravo oko namršti gotovo istovetno onom nacrtanom i on sleže ramenima. U Fal Dari su se i on i svi ostali prema njoj ophodili kao prema plemkinji, ili bar prema nekom dostojnom poštovanja. Naravno, u ovakvoj bi se haljini, a i s kosom obojenom u nijansu kakvu priroda nikad ne bi iznedrila, teško provukla kao dama. Pritegla je šal i prekrstila ruke ne bi li ga učvrstila. Dodir vune bio je veoma neprijatan po takvoj zapari i već je sva bila u goloj vodi. Još nije čula da je neko umro od znojenja, ali uopšte se ne bi iznenadila ako bude prva kojoj se to desilo. „Otkud ti ovde, Uno?“
On se najpre osvrnu na sve strane, mada potpuno nepotrebno, pošto je tim putem malo ko prolazio – tek pokoja volovska kola, grupica seljana ili retki konjanik – a i oni koje su sretali nisu bili nimalo voljni da mu se previše približavaju. Izgledao je kao da bi na najmanji mig mogao nekome da preseče grkljan. „Ona plava žena dala nam je ime neke starice u Džehani i rekla nam da čekamo dok nam ne pošalje dalja uputstva, ali ta je već bila mrtva i sahranjena kad smo stigli. Umrla je u snu, a niko od njenih rođaka nikada nije čuo za plavu ženu. Onda se Masema malo raspitao... Pa, bilo je besmisleno da sedimo tamo i čekamo naređenja koja nema ko da nam prenese. Držali smo se Maseme jer nam je davao pokoju paru, koliko da preživimo, iako mu niko osim Bartua i Nengara nije verovao ni reč.“ Toliko je besno odmahivao glavom da mu je perčin poskakivao.
Ninaeva tek tada shvati da u čitavoj toj priči nije bilo nijedne psovke i da njen sagovornik izgleda kao da će progutati sopstveni jezik. „A da ipak psuješ, ali malo ređe?“, uzdahnula je. „Možda u svakoj drugoj rečenici.“ On joj se osmehnu s toliko zahvalnosti da je umalo digla ruke od svega. „Kako to da je samo Masema imao novac?“ Sećala se Maseme kao crnog, namćorastog čoveka koji nikoga i ništa nije voleo.
„Pa on je taj prokleti Prorok koga su svi došli da vide. Hoćeš da te upoznam s njim?“ Bilo je jasno da broji rečenice. Ninaeva ojađeno uzdahnu. Taj će je čovek izludeti. „On bi ti mogao obezbediti taj prokleti čamac koji tražiš. U Geldanu se svaka Prorokova želja obično ispuni. U stvari, on
Ninaeva se zbuni. Ozloglašeni Prorok koji pali mase i stvara nemire nije niko drugi nego Masema? Doduše, on
„Samo ga ne podsećaj da imaš ikakve veze s onim prokletim ostrvom“, nastavio je Uno, zamišljeno je pogledavši. Kad je malo bolje razmislila, shvatila je da on najverovatnije ne zna kako se ona obrela u Tar Valonu. Neke žene nisu odlazile tamo da postanu Aes Sedai, već da traže pomoć ili kakav savet. Shvatao je da ona ima nekakve veze s tim mestom, ali ne i kakve. „Tamošnje mu žene nisu ništa draže nego Belim plaštovima. Ti samo drži svoj prokleti jezik za zubima i sve će biti kako treba. Za nekoga ko potiče iz istog sela kao gospodar Zmaj, Masema će, ako treba, dati da se