„Nije on protiv prokletog braka“, progunđa Uno i tako pogleda prodavca pituljica da se ovaj samo okrenuo i otišao, ne uzevši novac od dveju mušterija. „Sreča tvoja što se nije setio da si neudata, inače bi te muž vodio gospodaru Zmaju. On ponekad odabere tri ili četiri stotine muškaraca i isto toliko žena, pa ih venča. Većina ih se tog dana vidi prvi put u životu. Ako se ta glibava seljačka marva ne protivi tome, misliš li da će iko zucnuti zbog piva?“
Ragan promrmlja nešto sebi u bradu, ali Ninaeva ipak ču dovoljno da pobesni. „Neki jednostavno ne shvataju koliko su srećni.“ Eto, to je rekao. Nije čak ni primetio njen pogled, pošto je bio prezauzet osmatranjem ulice u potrazi za nekim ko bi mogao da je ugrabi i odnese je kao da je svinjče. Malo joj je nedostajalo da dograbi šal i baci ga na tlo. Nije se osvrnuo ni kad je besno šmrknula. Muškarci baš umeju da budu gluvi i slepi kad im to odgovara.
„Bar nije pokušao da mi pokrade nakit“, reče ona. „Ko je ona ludača što mu je predala svoje đinđuve?“ Ni ta nije ništa pametnija od Maseminih sledbenika.
„To ti je“, reče Uno, „bila Alijandra, Svetlošću blagoslovena kraljica prokletog Geldana. Ima uz to bar još tuce titula, kako to vi južnjaci već volite da nadeverate.“
Ninaeva se na to spotače i zamalo pade. „Znači tako mu sve ovo polazi za rukom“, reče, odgurnuvši njihove ruke kad pokušaše da je pridrže. „Ako je kraljica tolika budala da ga sluša, nije ni čudo što mu se može da radi sve što hoće.“
„Nije ona budala“, odsečno će Uno i mrko je pogleda. „Mudra je to žena. Kad krotiš prokletog divljeg konja, prvo ga pustiš da ide kud on hoće. Smatraš je budalom zato što je Masemi dala svoje prstenje? Ta ti je dovoljno pametna da zna da bi on tražio još i više kad bi prestala da pred njim nosi prokleti nakit. Kada je prvi put otišao kod nje – štošta se u međuvremenu promenilo –
„Meni to i dalje ne zvuči previše mudro“, zainatila se Ninaeva. „Više mi liči na kukavičluk.“
Ona dvojica se prvo pogledaše – to ju je mnogo žestilo – a onda Ragan reče: „Ne razumeš ti to, Ninaeva. Alijandra je četvrti vladar na Svetlošću blagoslovenom prestolu otkako smo stigli u Geldan, a tome nema ni pola godine. Džohanin je bio kralj kad je Masema tek počinjao da okuplja svetinu, ali verovao je da je ovaj tek bezopasni luđak i nije ništa preduzeo čak ni kad je sve postalo ozbiljno i kad su plemiči zahtevali da stane tome na put. Poginuo je nesrečnim slučajem, u lovu...“
„Nesrečnim slučajem“, podrugljivo ga prekide Uno, na šta ulični prodavač ispusti poslužavnik pun igala i pribadača. „Možda, ali samo ako nije razlikovao koji je koji kraj prokletog koplja za veprove. Prokleti južnjaci i njihova prokleta Igra kuća!“
„Nasledila ga je Elizela“, nastavi Ragan. „Poslala je vojsku na narod i otpočeo je sukob koji se završio tako što su se vojnici razbežali.“
„Izem ti vojnike“, progunđa Uno. Zaista će morati opet da porazgovaraju o njegovom rečniku.
Ragan potvrdno klimnu, ali nastavi svoju priču. „Neki kažu da je posle toga Elizela sama uzela otrov, ali kako god da je umrla, nasledila ju je Terezija, koja je vladala svega deset dana pre nego što je poslala dve hiljade vojnika na pet puta veću rulju koju je Masema okupio pred Džehanom. Posle poraza se odrekla krune i udala se za jednog bogatog trgovca.“ Ninaeva je zgranuto piljila u njega, a Uno samo šmrknu. „Tako se bar priča“, nastavi mladić. „Naravno, u ovoj zemlji brak s nekim iz naroda znači da se zauvek odričeš prava na presto, i ma šta Beron Gored mislio o lepoj mladoj nevesti plave krvi, čuo sam da su ga Alijandrini ljudi u sitan sat izvukli iz kreveta i odvukli na venčanje u palati Džeda. Terezija je odmah potom otputovala na novo imanje svog muža, a Alijandra je iste noći krunisana i odmah je pozvala Masemu da mu saopšti kako ga više niko neće uznemiravati. Nije proteklo ni dve nedelje, a
Ninaeva zausti da kaže nešto, ali sve zaboravi kad Uno savršeno mirno reče: „Prati nas jedan prokleti Beli plašt. Ne osvrći se, ženo. Nisi valjda toliko luda.“
Vrat ju je zaboleo od naprezanja da gleda preda se. Osećala je žmarce na leđima. „Skreni na prvom uglu, Uno.“