Zadržala sam se u ovom kraju zato što mi je poznat i ne mogu da ga se odreknem. Kada je vaša vojska došla, uvidela sam da mi se pružila prilika da nađem posao, pa sam je prihvatila. Ali molim vas - ne terajte me da se vratim. Neću predstavljati opasnost po vas. Živeću životom obične žene i paziću da ne koristim svoje sposobnosti."

„Ti si Aes Sedai", kaza Romanda, pokušavajući da joj se u glasu ne čuje napetost koju oseća. Stav te žene bio je velika potvrda onoga što je Egvena ispričala u vezi sa Elaidinom vlastohlepnom vladavinom Kulom. „Ma šta Elaida govorila."

„Ja..." Šemerin samo odmahnu glavom. Svetlosti, ona nikada nije bila najstaloženija od svih Aes Sedai, ali bilo je zapanjujuće videti da je toliko posrnula.

„Ispričaj mi o toj ustavi", reče Sijuan i nagnu se napred na svojoj stolici. „Gde možemo da je nađemo?"

„U jugozapadnom delu grada, Aes Sedai", odgovori Šemerin. „Jedno pet minuta hoda istočno od drevnih statua Elejan al'Landerin i njenih Zaštitnika." Pokoleba se, odjednom usplahirena. „Ali to je mala kapija. Ne možete da provedete vojsku kroz nju. Znam za nju samo zbog toga što mi je dužnost bila da se staram za prosjake koji tamo žive."

„Svejedno hoću kartu", kaza Sijuan, pa pogleda Lelejnu. „Ako ništa drugo, mislim da bi trebalo da je imamo."

„To je pametna zamisao", odgovori Lelejna tako velikodušno da je to zvučalo mučno.

„Više da znam želim o tvojim... okolnostima", kaza Mahla. „Kako to Elaida može da misli da je unazaditi jednu sestru pametno? Egvena o ovom događaju pričala jeste, ali i tada mi je to neverovatno bilo. Šta je Elaidi bilo na pameti?"

„Ja... ne mogu da nagađam o Amirlininim razmišljanjima", kaza Šemerin, pa se lecnu kada je ostale žene u šatoru ošinuše pogledima zbog toga što je za Elaidu rekla da je Amirlin. Romanda se nije tome pridružila. Nešto majušno gmiže ispod platnene pokrivke po podu šatora, krećući se iz jednog ugla prema središtu. Svetlosti! je li to miš? Ne, o čemu god da je reč - previše je malo. Možda je cvrčak. Nelagodno se promeškolji.

„Ali zacelo si učinila nešto da bi na glavu svoju bes njen navukla", primeti Mahla. „Nešto što zavređuje takvo ophođenje."

„Ja...", izusti Šemerin. Iz nekog razloga sve vreme je krajičkom oka gledala Sijuan.

Glupača. Romanda je skoro pomislila da je Elaida donela pravu odluku. Šemerin nikada nije trebalo ni da dobije šal. Naravno, njeno snižavanje na položaj Prihvaćene takođe nije pravo rešenje. Amirlin ne sme da dobije tu moć.

Da, sasvim je sigurno da ima nečeg ispod platna, što se odlučno probija ka središtu šatora, kao nekakva sićušna grudva koja se isprekidano kreće.

„Bila sam slaba pred njom", naposletku odgovori Šemerin. „Pričale smo o... svetskim dešavanjima. Nisam mogla da ih podnesem. Nisam pokazala držanje prikladno jednoj Aes Sedai."

„To je sve?", upita Lelejna. „Nisi spletkarila protiv nje? Nisi joj protivurečila?"

Šemerin odmahnu glavom. „Bila sam odana."

„Teško mi je da poverujem u to", kaza Lelejna.

„Ja joj verujem", suvim glasom se javi Sijuan. „Šemerin je u nekoliko navrata pokazala da je Elaida čvrsto drži u šaci."

„Ovo opasan je događaj", primeti Mahla. „Plamen mi dušu spalio, ali jeste."

„Da", saglasi se Romanda, posmatrajući platnom prekriveno šta god da je kako joj se primiče. „Pretpostavljam da je iskoristila jadnu Šemerin za primer, kako bi navikla Belu kulu na predstavu o unazađivanju. To će joj omogućiti da isto to učini sa onima koje su joj zaista neprijatelji."

Razgovor zamre. Predstavnice koje su podržavale Egvenu verovatno će se naći na čelu spiska za unazađivanje, u slučaju da Elaida zadrži vlast i da se Aes Sedai pomire.

„Je li to miš?", upita Sijuan, spuštajući pogled.

„Premalo je", odgovori Romanda. „I nije bitno."

„Malo?", upita Lelejna, pa se nagnu da pogleda.

Romanda se namršti, opet gledajući tu tačku. Zaista se čini da se povećalo. Zapravo...

Grudvica se odjednom trznu, pa se uspravi. Platno prostrto po podu rascepi se i jedna debela buba - veličine smokve - prođe kroz procep. Romanda zgađeno ustuknu.

Buba potrča preko platna, trzajući pipcima. Sijuan skide cipelu da je ubije, ali pod šatora nabubri pored procepa i druga buba izađe napolje. Pa treća. A onda čitava bujica buba navre kroz procep, kao previše ključali čaj iz čajnika. Gmizava stvorenja što su jurcala na sve strane, gurajući jedno drugo u žurbi da izađu ispod platna, pravila su čitav crno-smeđi tepih.

Žene zavrištaše od gađenja, obarajući stoličice i stolice dok su skakale na noge. Zaštitnici se već sledećeg trenutka stvoriše u šatoru; plećati Rorik, vezan za Mahlu, i onaj kamen od čoveka, bakarne puti, po imenu Burin Šeren, vezan za Lelejnu. Isukali su mačeve kada su čuli vrištanje, ali kao da nisu znali šta da rade ugledavši bube. Stajali su i zurili u bujicu tih poganih stvorenja.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги