„Seanšani nisu nebitni", kaza Ninaeva, pa šmrknu. „Šta je s njima? Ti bi da pođemo na Pustoš i da ostavimo svoja kraljevstva nebranjena pred zavojevačima?"

Merisa ništa ne reče. Korela se nasmeši, pa slegnu ramenima i pogleda Damera Flina, koji je prekrštenih ruku stajao naslonjen na zid iza njih. Opušteno držanje tog prekaljenog starca kao da je govorilo da on povorku aveti ne smatra nečim posebnim. U današnje vreme, možda je i u pravu.

Ninaeva pogleda avetinjsku povorku, koja je u luku obilazila gradski zid. Ostale Aes Sedai nastavile su sa svojim razgovorom, a Merisa i Korela su koristile priliku da na sebi svojstvene načine iskažu nezadovoljstvo Random - jedna natmureno, a druga prijatno.

To je Ninaevu nukalo da ga brani. Mada je u poslednje vreme težak i ćudljiv, on zaista ima važna posla u Arad Domanu. Do sastanka sa Seanšanima u Falmeu ostalo je samo malo vremena. Sem toga, Rand je u pravu što se stara za to da nađe nekoga za domanski presto. A šta ako je Grendal zaista tu, kako on, izgleda, misli? Ostali smatraju kako on mora da greši u vezi sa Izgubljenom, ali Rand je otkrio Izgubljene u skoro svim ostalim kraljevstvima. Zašto onda ne i u Arad Domanu? Nestali kralj, zemlja koja ključa od meteža, gladi i sukoba? To zvuči kao upravo onakve nevolje kakve bi se očekivale u blizini jednog Izgubljenog.

Ostale nastaviše da pričaju. Ninaeva krenu da ode, ali tada primeti da je Kecuejn posmatra. Ninaeva se pokoleba, pa se okrenu prema ženi s plaštom. Kecuejnino lice jedva se videlo na svetlosti baklje, ali Ninaevi se činilo da se ona to mršti u senkama, kao da joj Merisine i Koreline primedbe ne prijaju. Ninaeva i Kecuejn se na tren zgledaše, a onda Kecuejn odsečno klimnu. Stara Aes Sedai se okrenu i ode usred Merisine tirade o Randu. Ostale Aes Sedai požuriše da je sustignu. Čemu onaj pogled? Kecuejn ima naviku da se prema ostalim Aes Sedai ponaša kao da zavređuju manje njenog poštovanja od obične mazge. Kao da su sve one deca u njenim očima.

Ali, pa, ako se uzme u obzir kako se mnoge Aes Sedai u poslednje vreme ponašaju...

Mršteći se, Ninaeva ode u drugom smeru, usput klimajući stražarima. Ono Kecuejnino klimanje glavom zacelo nije bilo znak poštovanja. Kecuejn je previše sigurna u sebe i bahata da bi učinila tako nešto.

Šta da radi s Random? On očigledno ne želi njenu pomoć - niti ičiju - ali to nije ništa novo. Bio je jednako tvrdoglav i kao čobanin u Dvema Rekama, a njegov otac je bio skoro isti takav. To nikada nije sprečavalo Mudrost Ninaevu, a svakako neće sprečiti ni Ninaevu Sedai. Izlazila je na kraj s Koplinima i Kongarima; izaći će na kraj i s nabeđenim Random al’Torom. Na ivici je toga da ode u taj njegov novi „dvor“ i da mu očita bukvicu.

Samo... Rand al’Tor nije običan Koplin ili Kongar. Tvrdoglavi Dvorečani ne zrače opasnošću kao Rand.

Nosila se ona sa opasnim ljudima i ranije. I njen Lan je opasan kao vuk u lovu, a ume da bude i isto tako prek, bez obzira na to što sve to dobro krije od većine ljudi. Ali ma koliko Lan bio opasan i preteći, pre bi odsekao sopstvenu ruku nego što bi je digao da nju povredi.

Rand nije takav. Ninaeva stiže do stepeništa koje je vodilo sa zidina u grad i pođe niz njega, odmahnivši na predlog jednog stražara da je neko od njih otprati.

Noč je i na ulicama je mnogo izbeglica, ali teško da je ona bespomoćna. Međutim, prihvatila je svetiljku od jednog drugog stražara. Koriščenje Jedne moći da stvori svetlo uzrokovalo bi da se ostali prolaznici osećaju nelagodno.

Rand. Nekada je mislila da je jednako nežan kao Lan. Njegova posvećenost zaštiti žena bila je skoro smešna koliko je bila nevina i naivna. Tog Randa više nema. Ninaeva je pred sobom opet videla trenutak kada je prognao Kecuejn. Tada je zaista bila ubeđena da će ubiti Kecuejn ako joj vidi lice i naježila se setivši se toga. Zacelo je to samo zamislila, ali soba kao da se u tom trenutku vidno zamračila - kao da je oblak prešao preko sunca.

Rand al’Tor jeste postao nepredvidljiv. Njegovo dranje na nju od pre nekoliko dana samo je još jedan primer toga. Naravno, on nju nikada neće prognati ili joj zapretiti, ma šta govorio. Nije postao toliko prekaljen, zar ne?

Ona stiže do dna kamenog stepeništa i stupi na pločnik sav kaljav od pešačenja. Prikupi šal još više uz sebe. Na suprotnoj strani ulice neki ljudi su se skupih u gomilu. Uličice i ulazi u radnje pružali su im makar nekakvu zaštitu od vetra.

A onda začu kako neko dete kašlje u jednoj daljoj grupi. Ukoči se pa opet začu taj kašalj. Nije bio ni najmanje bezazlen. Gunđajući, pređe preko puta, pa se progura između izbeglica, dižući svetiljku da obasja pospane ljude. Mnogi su bili domanske bakarne puti, ali među njima je bilo i prilično Tarabonaca. I... da li su to Saldejci? To je neočekivano.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги