Kada je završila, Amirlin je ćutala tako dugo da je Ninaeva pomislila kako je nije ni čula. Taman se spremala da malo glasnije sve to ponovi, kada Amirlin napokon progovori, i dalje jedva mrdajući usnama.

„Nikakvu poruku nisam poslala, kćeri. Stvari koje su Lijandrin i ostale za sobom ostavile bile su temeljno pretražene, i zatim spaljene, pošto ništa nije pronađeno. Niko ne bi ni hteo da upotrebljava ono što je ostalo iza Crnog ađaha. Što se Else Grinvel tiče... sećam se te devojke. Mogla je nešto da nauči da se potrudila, ali ta je samo htela da se smeši muškarcima u zaštitničkom vežbalištu. Elsa Grinvel smeštena je pre deset dana na trgovačku barku i poslata svojoj majci.“

Ninaeva pokuša da proguta knedlu koja joj se stvorila u grlu. Amirlinine reči prizvaše joj pomisli na siledžije koje izazivaju manju decu. Uvek su tako prezirali manje od sebe, uvek tako sigurni da su mlađi preglupi da shvate šta se dešava, da se nisu ni trudili da prikriju svoje zamke. Krv joj je proključala na pomisao da je Crni ađah smatra tako nesposobnom. To što su mogle da postave tu zamku sledilo ju je. Svetlosti, ako je Elsa izbačena... Svetlosti, svako s kime pričam mogao bi biti Lijandrin, ili neka od ostalih. Svetlosti!

Ražanj stade. Užurbano ponovo poče da ga okreće. Ali niko nije ni primetio. Svi su se iz petnih žila trudili da ne gledaju u pravcu Amirlin.

„A šta nameravate da uradite u vezi s ovom... tako očiglednom zamkom?“ – tiho upita Amirlin, i dalje posmatrajući kuhinju, podalje od Ninaeve. „Nameravate li i u ovu da upadnete?“

Ninaeva pocrvene. „Znam da je ova zamka zamka, majko. A najbolji način da uhvatiš onoga ko je zamku postavio jeste da je odapneš i čekaš da on – ili ona – dođe.“ Posle onoga što joj je Amirlin upravo ispričala, njene reči zazvučale su slabije nego kada ih je izgovorila pred Egvenom i Elejnom, ali i dalje je tako mislila.

„Možda je tako, dete. Možda je to najbolji način da ih pronađete. Ako one vas ne nađu čvrsto uhvaćene u svoju mrežu.“ Umorno je uzdahnula. „Ostaviću u tvojoj sobi zlato za putovanje. I pustiću glas da sam vas poslala na neko imanje da prašite kupus. Hoće li i Elejna s vama?“

Ninaeva se toliko zaboravi da prostreli Amirlin pogledom, a onda žurno spusti oči na svoje šake, pobelele od siline s kojom je stiskala ražanj. „Ti lukava matora... Čemu sve to pretvaranje ako si znala? Zbog tvojih ljigavih spletki drhtale smo koliko i od crnog ađaha. Zašto?“ Amirlinino lice poprimi takav izraz da Ninaeva natera sebe da u glas unese više poštovanja. „Ako mogu da pitam majko?“

Amirlin frknu. „Vratiti Morgazu na pravi put, želela ona to ili ne, biće dovoljno teško i ako ne bude mislila kako sam joj kćer poslala na more u čamcu koji propušta vodu. Ovako mogu otvoreno da kažem kako ja ništa i nisam uradila. Možda će za Elejnu biti pomalo teško kada se naposletku bude suočila s majkom, ali sada imam tri psa, a ne dva. Rekla sam ti da J bih imala stotinu, samo da mogu.“ Namestila je ešarpu na ramenima. „Ovo se odužilo. Ako još ostanem u tvojoj blizini, neko će to možda primeriti. Imaš li još nešto da mi kažeš? Ili da pitaš? Samo brzo, kćeri.“

„Šta je Kalandor, majko?“ – upita Ninaeva.

Ovog puta Amirlin se zaboravila. Skoro se okrenula ka Ninaevi pre no što se trže nazad. „Ne sme im se dozvoliti da to imaju.“ Šapat joj beše jedva čujan, kao da se samo sebi obraćala. „Nemoguće je da ga uzmu, ali...“ Duboko udahnu, a njene tihe reči dobiše na snazi dovoljno da ih Ninaeva čuje, mada niko dva koraka dalje ne bi mogao. „Svega desetak žena u Kuli zna šta je Kalandor, i možda isto toliko ljudi napolju. Visoki lordovi Tira znaju, ali nikada o tome ne govore, izuzev kada zemaljski lord bude uzdignut na položaj. Tada mu se kaže. Mač Koji Se Ne Može Dotaći je sa’angreal, devojko. Samo su dva moćnija ikada načinjena, i hvala Svetlosti što nijedan nikada nije bio upotrebljen. S Kalandorom u rukama, dete, jednim udarcem mogla bi čitav grad da sravniš sa zemljom. Ako pogineš sprečavajući da padne u šake Crnom ađahu – ti, Egvena i Elejna, sve tri – učinićete uslugu čitavom svetu, i to ne po veliku cenu.“

„Kako bi mogle da ga uzmu?“ – upita Ninaeva. „Mislila sam da samo Ponovorođeni Zmaj može dotaći Kalandor.“

Amirlin joj iskosa uputi pogled tako oštar da bi njime mogla da raseče pečenje na ražnju. „Možda traže nešto drugo“, odgovori trenutak kasnije. „Odavde su ukrale ter’angreale, a u Kamenu Tira čuva se skoro isto toliko ter’angreala kao u Kuli.“

„Mislila sam da visoki lordovi mrze sve što ima veze s Jednom moći“, s nevericom prošapta Ninaeva.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги