„Nisam ja nikakav lord“, nasmeja se Met. Imao je razloga za smeh. Sivi galeb već je dobrano zašao u mračnu luku, a vodena kapija bila je blizu. Vesla su brzo nosila brod prema njoj. Ljudi su se već spremali da spuste jedra. A sa zlatom u šakama, kapetan više nije bio spreman nikoga da baci preko palube. „Ako nemaš ništa protiv, kapetane, da li bismo mogli da vidimo našu kabinu? Tvoju kabinu, hoću da kažem. Kasno je, i prijalo bi mi nekoliko sati sna.“ Stomak mu se glasno obrati. „I večera!“

Dok je brod plovio kroz mrak, bradonja ih lično povede niz lestvice do kratkog, uskog prolaza s vratima na bliskim rastojanjima s obe strane. Kapetan je pokupio svoje stvari iz kabine – pružala se čitavom širinom krme, s krevetom i svim nameštajem ugrađenim u zidove, izuzev dve stolice i nekoliko sanduka – i pobrinuo da se Met i Tom smeste. Met je za to vreme mnogo saznao, počevši od činjenice da nijednog putnika neće izmestiti iz njihovih odaja. Suviše je poštovao novac koji su mu dali, ako ne i njih, da bi to dopustio. Kapetan će preuzeti kabinu prvog oficira, a on drugog, gurajući sve niže ispod sebe, sve dok nadzornik palube ne završi spavajući s posadom.

Met nije mislio da će mu taj podatak naročito koristiti, ali slušao je sve što mu je čovek pričao. Uvek je bilo dobro znati ne samo kuda ideš, već i s kime imaš posla, ako ne želiš da završiš bez kaputa i čizama, pa da se bosonog vraćaš kući po kiši.

Kapetan je bio Tairenac po imenu Huan Malija. Kada je, po svom mišljenju, dobro procenio Meta i Toma, postao je vrlo pričljiv. Nije bio plemenitog roda, reče, ne on, ali ni budala. Mladić s više zlata no što bi trebalo mogao bi biti lopov, kada svi ne bi znali kako lopovi nikad s plenom ne pobegnu iz Tar Valona. Mladić obučen kao seljak, ali koji se nosi i ponaša kao lord, što poriče – „Tako mi Kamena, ako ti kažeš da nisi, ja se ne bunim“. Malija namignu, nasmeja se i čupnu bradu. Mladić koji nosi hartiju s pečatom Amirlin Tron i putuje za Andor. Nije tajna da je kraljica Morgaza posetila Tar Valon, mada je razlog njene posete svakako bio u tajnosti. Maliji beše očigledno da se nešto dešava između Kaemlina i Tar Valona. A Met i Tom bili su glasnici – sudeći po Metovom naglasku, Morgazini. Tako je mislio. Biće mu zadovoljstvo da im pomogne kako god može, bez namere da zabada nos u ono što ga se ne tiče.

Met se zapanjeno zgleda s Tomom, koji je odlagao kutije sa svojim instrumentima pod sto napravljen iz jednog dela sa zidom. Kabina je imala dva mala prozora s obe strane, i dve svetiljke. „To su besmislice“, reče Met.

„Naravno“, odgovori Malija. Vadio je odeću iz sanduka kod podnožja kreveta smešeći se. „Naravno.“ Izgleda da su u pregratku u zidu bile karte reke koje mu behu potrebne. „Ništa više neću reći.“

Ali ipak je nameravao da zabada nos, mada je pokušavao to da prikrije, i brbljao dok je čačkao. Met je slušao, i na pitanja odgovarao stenjanjem, sleganjem ramenima ili jednosložnim rečima, a Tom je govorio još manje i neprekidno odmahivao glavom dok je odlagao stvari.

Malija je čitavog svog života plovio po reci, mada je sanjao o moru. Teško da je o nekoj zemlji, sem Tira, govorio bez prezira. Jedino je Andor bolje prošao. Pohvale upućene toj zemlji, uprkos njegovom vidnom trudu, u najboljem slučaju bile su škrte. „Čuo sam da u Andoru ima dobrih konja. Nisu loši. Nisu dobri kao tairenski, ali dobri. Imate dobar čelik, i stvari od gvožđa, bronze i bakra – često sam time trgovao, mada dosta naplaćujete – ali imate one rudnike u Maglenim planinama. I rudnike zlata. Mi u Tiru moramo da zaradimo naše zlato.“

Najprezriviji bio je prema Majenu. „To je zemlja još bednija od Murandije. Jedan grad i nekoliko liga zemlje. Podrivaju cenu ulja od naših dobrih tairenskih maslina, samo zato što njihovi brodovi znaju gde da pronađu ribe-uljarice. Nikakvog prava nemaju da budu država.“

Ilijan je mrzeo. „Jednog dana opljačkaćemo Ilijan, porušiti ga da ne ostane ni kamen na kamenu, i njihovo pogano tle posuti solju.“ Sav se nakostrešio od besa na poganu ilijansku zemlju. „Čak su im i masline kisele! Jednog dana bacićemo u lance sve ilijanske svinje, do poslednjeg! Tako visoki lord Samon kaže.“

Met se zapita šta li je taj čovek mislio da će Tir raditi sa svim tim ljudima ako im taj poduhvat uspe. Moraće da hrane Ilijance, koji u lancima sigurno neće moći da rade. To mu nije imalo smisla, ali Maliji su oči sijale dok je govorio o tome.

Samo budale dopuštaju da njima vladaju kralj ili kraljica, jedan čovek ili žena. „Izuzev kraljice Morgaze, naravno“, žurno dodade. „Čuo sam da je ona dobra žena. Prelepa.“ Sve te budale klanjaju se jednoj budali. Visoki lordovi zajedno vladaju Tirom, u saglasju donose odluke, i tako treba i da bude. Visoki lordovi znaju šta je pravedno, dobro i ispravno. Pogotovu visoki lord Samon. Niko ne može pogrešiti ako se pokorava visokim lordovima. Pogotovu visokom lordu Samonu.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги