„U Tir“, oštro odgovori Ninaeva, „sem ako ne budemo ovde pričale sve dok se Kamen Tira ne pretvori u prašinu.“ Elejna poče da namešta zavežljaj i torbu za pešačenje, a trenutak posle nje i Egvena.

Aijelke se zgledaše. Džolijen se sledi dok je zakopčavala Dailinin sivosmeđi kaput. „Tir?“ – oprezno upita Avijenda. „Tri Aes Sedai putuju ka Tiru kroz nemirnu zemlju. To je neobično. Zašto idete za Tir, Aes Sedai?“

Egvena pogleda ka Ninaevi. Svetlosti, maločas su se smejale, a sada su napetije no ikad.

„Lovimo neke zle žene“, oprezno odgovori Ninaeva. „Prijatelje Mraka.“

„Senotrke.“ Džolijen iskrivi usta kao da je zagrizla trulu jabuku.

„Senotrci u Tiru“, kaza Bain, a Čijad se nadoveza: „I tri Aes Sedai na putu ka Srcu Kamena.“

„Nisam rekla da idemo u Srce Kamena“, oštro odvrati Ninaeva. „Samo rekoh da nemam nameru da se ovde zadržavam dok se Kamen ne pretvori u prah. Egvena, Elejna, jeste li spremne?“ Ni ne čekajući odgovor, izjuri iz luga. Štap za šetnju zabadao se u tie, a dugi koraci vodili su je ka jugu.

Egvena i Elejna žurno se pozdraviše pre no što pođoše za njom. Četiri Aijelke stajale su i gledale ih kako odlaze.

Kada se njih dve malo udaljiše od drveća, Egvena reče: „Srce mi je skoro stalo kada si rekla ko si. Zar se nisi bojala da će pokušati da te ubiju, ili zarobe? Aijelski rat nije bio tako davno. A ma šta pričale o tome kako neće naškoditi ženama koje ne nose koplja, meni su delovale sasvim spremno da ih upotrebe na bilo čemu, pa i na meni.“

Elejna tugaljivo odmahnu glavom. „Upravo sam shvatila koliko mnogo o Aijelima ne znam, ali učili su me da oni na Aijelski rat uopšte ne gledaju kao na rat. Sudeći po tome kako su se prema meni ponašale, mislim da je to i tačno. Ili je to možda bilo zato što misle da sam Aes Sedai.“

„Znam da su čudni, Elejna, ali niko ne može smatrati da tri godine bitaka nisu rat. Baš me briga koliko se međusobno bore, rat je rat.“

„Ne i za njih. Kičmu sveta prešlo je hiljade Aijela, ali očigledno su sebe smatrali dželatima ili kaznenim odredom. Pošli su na kralja Lamana od Kairhijena zbog zločina koji je počinio time što je sasekao Avendoralderu. Za Aijele to nije bio rat, već pogubljenje.“

Avendoraldera, prema Verininim predavanjima, bila je izdanak samog Drveta života, koje su Aijeli pre četiri stotine godina doneli u Kairhijen kao nezapamćenu ponudu mira, zajedno s pravom da se pređe Pustara. To pravo inače nikome nije dato, sem torbarima, zabavljačima i Tuata’anima. Većina bogatstva Kairhijena zasnovana je na trgovini slonovačom, mirisima, začinima i pogotovu svilom iz zemalja s one strane Pustare. Čak ni Verin nije znala kako su Aijeli došli do izdanka Avendesore – stare knjige jasno su govorile da nije imala semena; sem toga, niko nije znao gde je Drvo života, izuzev ono nekoliko priča koje su očigledno bile pogrešne. Ali Drvo života svakako nikakve veze nije imalo s Aijelima – niti s razlogom zašto su Aijeli Kairhijenjane zvali Vododelcima, ili bili uporni u zahtevu da trgovačka kola nose barjake s trostrukim listom Avendesore.

Egvena nevoljno priznade sebi da razume zašto su otpočeli rat – makar to nisu tako doživljavali – pošto je kralj Laman sasekao njihov dar da bi napravio presto jedinstven u svetu. Čula je kako to zovu Lamanov greh. Prema Verin, ne samo da se s ratom okončala i kairhijenska trgovina preko Pustare, već bi i oni Kairhijenjani koji bi zašli u Pustaru nestali. Verin je tvrdila kako se priča da bivaju „prodati kao životinje" u zemlje s one strane Pustare, ali čak ni ona nije razumela kako to muškarac ili žena mogu biti prodati.

„Egvena“, reče Elejna, „znaš ko je Onaj Koji Dolazi Sa Zorom, zar ne?“

Zagledavši se u Ninaevina leđa podalje od njih, Egvena odmahnu glavom – Da li ona to namerava da se s nama trka do Džurena? – a onda skoro stade u mestu. „Ne misliš valjda?“

Elejna klimnu. „Mislim da je tako. Ne znam mnogo o Zmajskim proročanstvima, ali čula sam nekoliko redova. Jedan koga se sećam je: Na padinama Zmaj-planine rodiće ga deva nevenčana za muškarca. Egvena, Rand zaista liči na Aijela. Pa, liči i na Tigrejnu, sudeći po slikama koje sam videla, ali ona je nestala pre no što je rođen. U svakom slučaju, teško da mu je ona majka. Mislim da je Randova majka bila Devica koplja.“

Egvena se zamišljeno namršti, ne usporavajući korak. U glavi je prelazila preko svega što je znala o Randovom rođenju. Podigao ga je Tam al’Tor pošto je Kari al’Tor umrla, ali ako je Moiraina govorila istinu, oni mu nisu bili pravi roditelji. Ponekad se činilo da Ninaeva zna neku tajnu o Randovom rođenju. Ali kladim se da je ni kleštima ne bih iščupala od nje!

Sustigle su Ninaevu. Egvena je i dalje smrknuto razmišljala, Ninaeva gledala pravo pred sebe ka Džurenu i onom brodu, a Elejna se mrštila na njih kao na dva deteta nadurena oko većeg parčeta kolača.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги