Pevara je pomalo nestrpljivo čekala da sitna, vitka Prihvaćena spusti srebrni poslužavnik na stočić i otkrije posudu s kolačima. Niska žena ozbiljnog lica, Pedra nije lenjivica niti mrzi to što čitavo jutro mora da provede donoseći i odnoseći stvari za jednu Predstavnicu, već je samo tačna i pažljiva. To su korisne osobine koje treba hrabriti. Svejedno, kada je Prihvaćena pitala da li da naspe vino, Pevara je oštro odgovorila: „Same ćemo, dete. Ti sačekaj u predvorju." Skoro da je kazala toj mladoj ženi da se vrati svom učenju.

Pedra raširi široke bele suknje s višebojnim porubom i pade u skladan naklon, ničim ne pokazujući uzbuđenje i zbunjenost, kako to Prihvaćene često čine kada je neka Predstavnica naprasita. Prihvaćene prečesto svaku zajedljivost u glasu neke Predstavnice prihvataju kao stav o sopstvenoj podobnosti za šal - kao da Predstavnice nemaju druga posla.

Pevara je sačekala da se vrata za Pedrom zatvore i da reza škljocne na mesto pre nego što je odobravajuće klimnula glavom. „Ta će ubrzo biti uzdignuta do Aes Sedai“, primeti. Veoma je ispunjavajuće kada ma koja žena stigne do šala, ali naročito kada je u početku izgledalo da ta žena ne obećava. Izgleda da su u poslednje vreme upravo sitna zadovoljstva jedina do kojih se može doći.

„Ali neće biti jedna od nas, bar tako mislim“, odgovori njena iznenađujuća gošća, koja je do maločas proučavala niz oslikanih minijatura Pevarine mrtve porodice što su stajale uredno poređene na ploči mermernog kamina, s lica isklesanog tako da podseća na talase. „Nesigurna je u vezi s muškarcima. Verujem da se oseća pomalo bojažljivo kada je o njima reč.“

Tarna svakako nikada nije bila bojažljiva ni zbog muškaraca ni zbog ičega drugog, svakako ne otkad je pre nešto malo više od dvadeset godina stigla do šala. Pevara je pamti kao veoma unezverenu polaznicu, ali plave oči te bledokose žene sada su postojane kao kamenje. A otprilike i tople kao kamenje usred zime. Svejedno, ima nečeg u tom hladnom i ponosnom licu, nečeg u tome kako su joj usne stisnute, zbog čega jutros izgleda kao da se oseća nelagodno. Pevara nije mogla ni da zamisli šta je to što bi uznemirilo Tarnu Fejr.

Ali pravo pitanje jeste zašto je ta žena došla da je poseti. Graniči se s nedoličnošću to što je došla da nasamo poseti ma koju Predstavnicu, a naročito Crvenu. Tarna je i dalje imala odaje u delu koji pripada Crvenima, ali sve dok je na svom novom položaju, više nije deo Crvenog ađaha uprkos grimiznom vezu na tamnosivoj haljini. Odlaganje preseljenja u njene nove odaje moglo bi se smatrati osetljivošću - ali samo kod onih koji je ne znaju.

Pevara je bila oprezna prema svemu neobičnom sve otkad ju je Siejna uvukla u lov na Crni ađah. A Elaida veruje Tarni, baš kao što je verovala Galini; pametno je biti veoma oprezan sa svakom kojoj Elaida veruje. I sama pomisao na Galinu - Svetlost tu ženu večno pržila - izluđivala je Pevaru, ali postoji tu i još jedna veza. I Galina se posebno zanimala za Tarnu kada je ova bila polaznica. Istina, Galina se zanimala za svaku polaznicu ili Prihvaćenu za koju je mislila da bi se možda pridružila Crvenima, ali to je svejedno još jedan razlog za oprez.

Naravno, Pevara nije dopustila da joj se išta od svega toga vidi na licu. Dovoljno je dugo Aes Sedai. Smešeći se, uhvatila se za poslužavnik i dugovrati srebrni ibrik iz kojeg se dizao slatkasti miris začina. „Jesi li za vino, Tarna, u znak čestitke za tvoje uzdizanje?"

Sa srebrnim peharima u rukama, zavalile su se u naslonjače doručja izrezbarenih spiralama, što je bio stil koji je pre skoro stotinu godina izašao iz mode u Kandoru, ali Pevara ga ipak voli. Nije nalazila nikakav razlog da svoj nameštaj ili bilo šta drugo menja u skladu s trenutnim hirovima. Te stolice joj služe otkad su napravljene i sasvim su udobne kada im se doda nekoliko jastuka. Ali Tarna je sedela ukočeno, na samom rubu svoje naslonjače. Nju nikad niko nije nazvao opuštenom, ali očigledno joj jeste nelagodno.

„Nisam sigurna da zaslužujem čestitke“, kaza i pređe prstom preko uzane crvene ešarpe prebačene oko vrata. Nije propisano to koje nijanse mora biti, a ona je odabrala tako jako skerletnu da je skoro blistala. „Elaida je bila uporna, a ja nisam mogla da odbijem. Mnogo toga se promenilo otkad sam otišla iz Kule, kako spolja tako i iznutra. Zbog Alvijarin sve su počele da Čuvarku... drže na oku. Pretpostavljam da će neke hteti da bude išibana kada se napokon vrati. A Elaida..." Zastade da otpije gutljaj vina, ali kada spusti pehar nastavi u drugom smeru. „Često sam slušala kako tebe nazivaju netradicionalnom. Čak sam čula da si jednom izjavila kako bi volela da imaš Zaštitnika."

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги