„
„Nosim ga u Šijenar, lordu Agelmaru.“
„To je ludost“, kaza Selena.
Rand se trže na tu reč. „Bio lud ili ne, to ću uraditi. Rekoh ti, Selena, ne želim nikakvu veličinu. Tamo sam mislio da hoću. Neko vreme, mislio sam da želim...“
Hurin siđe s planine. „Vatra je ponovo tamo, lorde Rande. Veća no što je bila. A učinilo mi se da čujem viku. Sve je dole u brdima. Mislim da još nisu došli do planine.“
„Nisi me razumeo, Rande“, odgovori mu Selena. „Sada ne možeš nazad. Nemaš izbora. Oni Prijatelji Tame neće jednostavno otići jer si im uzeo Rog. Daleko od toga. Sem ako ne možeš sve da ih pobiješ, oni će sada loviti tebe, kao što si ti lovio njih.“
„Ne!“ Loijala i Hurina iznenadi Randova žestina. Mekšim glasom reče: „Ne znam kako sve da ih pobijem. Što se mene tiče, mogu večito da žive.“
Selena odmahnu glavom, a duga kosa joj se zatalasa. „Onda ne možeš nazad, već samo napred. Pre ćeš stići do bezbednosti zidina Kairhijena no što bi se vratio u Šijenar. Da li ti još nekoliko dana u mom društvu deluju toliko naporno?“
Rand se zagleda u kovčeg. Selenino društvo bilo je daleko od tegobnog, ali u njenoj blizini stalno su mu navirale misli koje nije mogao da spreči. Ipak, pokušaj da se vrati na sever značio bi rizik od sučeljavanja s Fejnom i njegovim sledbenicima. Što se toga tiče, bila je u pravu. Fejn nikada neće odustati. A ni Ingtar. Ako Ingtar nastavi na jug, a Rand nije video razloga da on skrene s puta, pre ili posle stići će u Kairhijen.
„Kairhijen“, složi se on. „Moraćeš da mi pokažeš gde živiš, Selena. Nikada nisam bio u Kairhijenu.“ Pođe rukom da zatvori kovčeg.
„Uzeo si još nešto od Prijatelja Tame?“, upita ga Selena. „Ranije si govorio o nekom bodežu.“
„Pazi se“, kaza mu Selena. „Nemoj da se posečeš.“
Rand se strese. Ako je samo posedovanje noža bilo opasno, nije želeo da zna šta bi učinila posekotina. „Ovo je iz Šadar Logota“, obrati se ostalima. „Izludeće svakoga ko ga predugo nosi, izopačiti ga do srži, kao što je Šadar Logot bio izopačen. Bez Lečenja Aes Sedai, ta izopačenost s vremenom će ubiti.“
„Dakle, to muči Meta“, tiho reče Loijal. „Nikada nisam ni posumnjao.“ Hurin je zurio u bodež u Randovoj šaci i brisao šake o kaput. Njuškalo nije izgledao srećno.
„Niko od nas ne sme ga držati više no što je neophodno“, nastavi Rand. „Smisliću neki način da ga nosim...“
„To je opasno.“ Selena se namršti na sečivo kao da su zmije bile prave i otrovne. „Baci ga. Ostavi ga, ili ga zakopaj ako ne želiš da nekom drugom padne u šake, samo ga se otarasi.“
„Potreban je Metu“, odlučno joj odgovori Rand.
„Suviše je opasno. Sam si tako rekao.“
„Potreban mu je. Am... Aes Sedai rekoše da će umreti ako ga ne upotrebe da bi ga Izlečile.“
On stavi bodež u kovčeg, u prevoj Roga – taman je bilo mesta za njega – i spusti poklopac. Kovčeg se zaključa uz oštar zvuk. „To bi trebalo da nas zaštiti od njega.“ Nadao se da će tako biti. Lan mu je rekao da treba zvučati najsigurnije kada si najmanje siguran.
„Kovčeg će nas sigurno zaštititi“, oštrim glasom reče Selena. „A sada nameravam da nastavim da spavam.“
Rand odmahnu glavom. „Preblizu smo. Izgleda da je Fejn ponekad u stanju da me pronađe.“
„Potraži Jedinstvo ako se plašiš“, odgovori mu Selena.
„Hoću da budemo što je moguće dalje od tih Prijatelja Mraka kad svane. Osedlaću tvoju kobilu.“