„Šta god da je, izgleda da čak ne znaš ni gde da tražiš.“ Vandena pomeri neke od knjiga i rukopisa na stolu odmahujući glavom. „Tako mnogo tema. Troločki ratovi. Osmatrači talasa. Legenda o povratku. Dva eseja o Rogu Valera. Tri o mračnom proročanstvu, i – Svetlosti, evo Santrine knjige o Izgubljenima. To je teško štivo. Teško koliko i ovo o Šadar Logotu. I Zmajska Proročanstva, u tri prevoda
„Ostani malo“, kaza Moiraina zaustavivši drugu Aes Sedai pre no što ona stiže do vrata. „Možda možeš da mi odgovoriš na neka pitanja.“
„Pokušaću.“ Vandena se odjednom nasmeši. „Adeleas tvrdi da je trebalo da odaberem Smeđi. Pitaj.“ Nasula je dve šolje čaja i pružila jednu Moiraini, a onda sela u stolicu kraj vatre.
Para se dizala nad šoljama dok je Moiraina pažljivo birala pitanja.
„Ne. Izuzev činjenice da Rog mora biti pronađen pre Tarmon Gai’dona i da Ponovorođeni Zmaj treba da vodi Poslednju bitku, između njih nema nikakve veze.“ Sedokosa žena srknu čaj i počeka.
„Da li bilo šta povezuje Zmaja i Tomansku glavu?“
Vandena je oklevala. „Da i ne. U tome se Adeleas i ja ne slažemo.“ Glas joj zazvuča kao da drži predavanje, i na trenutak zaista je zvučala kao Smeđa. „Postoji stih u originalu koji se doslovce prevodi kao:
„Mislim da ne moramo da brinemo o Taimu“, odsutnim glasom reče Moiraina. Bila je to veza s Tomanskom glavom, ma koliko mala i slaba. „On će proći kao Logan. Šta sa Šadar Logotom?“
„Šadar Logot!“, šmrknu Vandena. „Ukratko, grad je bio uništen sopstvenom mržnjom, zajedno sa svakim živim stvorenjem izuzev Mordeta, savetnika koji je sve to otpočeo, koristeći taktiku Prijatelja Mraka protiv njih samih. Sada živi tamo zarobljen, čekajući da ukrade neku dušu. Nije bezbedno ući, a ništa u gradu nije bezbedno dotaći. Ali toliko zna svaka polaznica koja uskoro treba da postane Prihvaćena. Za potpunu priču morala bi da ostaneš ovde mesec dana i slušaš Adeleas kako predaje – ona zna sve o tome – ali čak i ja mogu da ti kažem da tu nema ničeg u vezi sa Zmajem. To mesto bilo je mrtvo stotinu godina pre no što se Jurijan Kamenoluki digao iz pepela Troločkih ratova, a on je od svih lažnih Zmajeva istorijski najbliži Šadar Logotu.“
Moiraina diže ruku. „Nisam bila jasna. Sada ne pričamo o Zmaju, Ponovorođenom ili lažnom. Možeš li se setiti bilo čega zbog čega bi Sen uzela nešto što je došlo iz Šadar Logota?“
„Ne ako je znala šta je zaista ta stvar. Mržnja koja je ubila Šadar Logot bila je mržnja koju su nameravali da upotrebe
„A šta možeš da mi kažeš o Izgubljenima?“
„Ti baš skačeš s teme na temu. Mogu ti reći malo toga što nisi već naučila kao polaznica. Niko ne zna nešto mnogo više od toga o Bezimenima. Očekuješ li da brbljam ono što smo obe naučile kao devojčice?“
Na trenutak, Moiraina ućuta. Nije želela da previše kaže, ali Vandena i Adeleas znale su više no bilo ko van Bele kule. A tamo bi se samo uplela u nepredviđene okolnosti. Pusti da joj ime sklizne s usana, kao da beži: „Lanfear.“