Egvena požele da je pita za to – Ko to raste okružen s Aes Sedai? - ali Elejna nastavi: „Takođe nemoj da se razočaraš ako prođe neko vreme pre no što bilo šta postigneš. Mislim, s Jednom moći. Čak i za najjednostavnije stvari potrebno je malo vremena. Strpljenje je vrlina koja mora da se stekne.“ Nos joj se nabra. „Šerijam Sedai uvek to govori i trudi se iz petnih žila da je sve steknemo. Probaj da trčiš kada ona kaže da hodaš, i pre no što trepneš naći ćeš se u njenoj radnoj sobi.“

„Već sam imala nekoliko lekcija“, reče Egvena, pokušavajući da zvuči skromno. Otvorila se saidaru – to joj je sada bilo lakše – i osetila kako je ispunjava toplota. Odlučila je da isproba najveće što je znala. Ispružila je ruku i sjajna kugla obrazovala joj se nad dlanom. Sastojala se od čistog svetla. Podrhtavala je – još nije mogla da je drži mirno – ali bila je tu.

Spokojno, Elejna ispruži ruku, i lopta svetlosti pojavi se i nad njenim dlanom. I njena je treperila.

Trenutak kasnije, slabašno svetlo zasja svuda oko Elejne. Egvena iznenađeno uzdahnu i njena kugla nestade.

Elejna se iznenada zakikota i njeno svetlo se ugasi. I aura i svetlost oko nje. „Videla si ga oko mene?“, uzbuđeno upita. „Ja sam ga videla oko tebe. Šerijam Sedai je rekla da će mi to s vremenom uspeti. Ovo mi je bio prvi put. I tebi?“

Egvena klimnu, smejući se zajedno s drugom devojkom. „Dopadaš mi se, Elejna. Mislim da ćemo biti prijateljice.“

„I ja, Egvena. Ti si iz Dve Reke, iz Emondovog Polja. Poznaješ li momka po imenu Rand al’Tor?“

„Poznajem ga.“ Odjednom, Egvena se seti priče koju je Rand ispričao, a u koju ona nije verovala, o padu sa zida u vrt i susretu s... „Ti si kći naslednica Andora“, izusti.

„Da“, jednostavno odgovori Elejna. „Ako Šerijam Sedai samo načuje da sam to spomenula, mislim da bi me odvukla u svoju radnu sobu pre no što bih završila rečenicu.“

„Svi pričaju o toj Šerijaminoj sobi. Čak i Prihvaćene. Da li zaista toliko grdi? Meni je delovala ljubazno.“

Elejna je oklevala, a kada je progovorila, bilo je to polako. Nije gledala Egvenu u oči. „Na stolu drži vrbov prut. Kaže da će te ona na drugi način naučiti pravilima ako ti ne možeš civilizovano da ih naučiš. Ima tako mnogo pravila za polaznice da je vrlo teško ne prekršiti barem neka od njih“, završi.

„Ali to je – to je užasno! Ja nisam dete, a nisi ni ti. Neću da se prema meni ponašaju kao prema detetu.“

„Ali mi jesmo deca. Aes Sedai, pune sestre, one su odrasle žene. Prihvaćene su mlade žene, dovoljno stare da im se može verovati a da ih niko stalno ne nadgleda. A polaznice su deca, koju treba štititi i čuvati, voditi putem kojim treba da idu, i kazniti kada rade ono što ne treba. Tako je Šerijam Sedai to objasnila. Niko te neće kazniti zbog onoga što učiš, sem ako ne pokušaš nešto što ti je rečeno da ne radiš. Ponekad je to teško ne učiniti. Otkrićeš da želiš da usmeravaš koliko i da dišeš. Ali ako previše sudova polomiš zato što sanjariš kada bi trebalo da ih pereš, ako iskažeš nepoštovanje prema Prihvaćenoj, napustiš Kulu bez dozvole, ili se obratiš Aes Sedai pre no što se ona obrati tebi, ili... Jedino što možeš jeste da se što više trudiš. Ne postoji ništa drugo što možeš da uradiš.“

„Zvuči skoro kao da pokušavaju da nas nateraju da odemo“, pobuni se Egvena.

„Ne, ali u isto vreme i da. Egvena, u Kuli ima samo četrdeset polaznica. Samo četrdeset, a svega će sedam ili osam postati Prihvaćene. Šerijam Sedai kaže da to nije dovoljno. Kaže kako ni sada nema dovoljno Aes Sedai da se uradi sve što se mora. Ali Kula neće... ne može... da spusti svoja merila. Aes Sedai ne mogu da prime ženu za sestru ako ona nema sposobnost, snagu i želju. Ne mogu da daju prsten i šal nekoj koja ne može dovoljno dobro da usmerava Moć, ili koja će dozvoliti sebi da bude zastrašena, ili ustuknuti kada put kojim mora ići postane naporan. Obučavanje i iskušavanje su tu što se usmeravanja tiče, a za snagu i želju... Pa, ako želiš da odeš, dozvoliće ti. Kada budeš dovoljno naučila da te neznanje ne ubije.“

„Valjda“, polako kaza Egvena. „Šerijam nam je ponešto od toga ispričala. Ali nikada nisam mislila da nema dovoljno Aes Sedai.“

„Ona ima teoriju. Kaže da smo izvršile odabir čovečanstva. Znaš šta je odabir? Izbacivanje iz krda životinja sa osobinama koje ti se ne dopadaju?“

Egvena nestrpljivo klimnu; niko nije mogao da odraste oko ovaca a da ne zna za odabir životinja. „Šerijam Sedai kaže da mogućnost da se usmerava polako odumire iz svih nas, pošto Crveni Ađah već tri hiljade godina lovi muškarce koji mogu da usmeravaju. Da sam na tvom mestu, ne bih to spomenula u blizini neke Crvene. Šerijam Sedai se stalno svađa s njima oko toga, a mi smo samo polaznice.“

„Neću.“

Elejna stade, a onda upita: „Je li Rand dobro?“

Egvena iznenada oseti ujed ljubomore – Elejna je bila veoma lepa – ali nakon toga oseti još jači ujed straha. Prešla je u sebi preko onog što je znala o Randovom jedinom susretu s kćeri naslednicom, uveravajući sebe kako Elejna nikako ne može znati da je Rand u stanju da usmerava.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги