Lan je posmatrao Ninaevu na način koji joj se nije dopadao; delovao joj je iznenađeno i zamišljeno, mada se ništa nije promenilo u izrazu oko njegovog lica ili očiju. Egvena je bila posebna; uvek je to znala. Egvena bi bila dobra Mudrost. Rade zajedno, pomislila je, pokušavaju da me uznemire. „Neću više da slušam. Ti...“

„Moraš da slušaš“, reče Moiraina čvrsto. „Sumnjala sam u Emondovom Polju čak i pre no što sam te srela. Ljudi su mi pričali kako je uznemirena bila Mudrost zato što nije predvidela tešku zimu i kasno proleće. Rekli su mi kako je dobra u predviđanju vremena i stanja useva. Rekli su mi kako su čudesni njeni lekovi, kako ponekad leči povrede koje bi trebalo da obogalje ljude, tako dobro da jedva da ima ožiljka, a kamoli šepanja ili trzaja. Jedino loše što sam čula o tebi bilo je od nekolicine koji su mislili da si premlada za takvo zvanje, a to je samo pojačalo moje sumnje. Toliko veštine, a tako mlada.“

„Gazdarica Baran naučila me je dobro.“ Pokušala je da gleda Lana, ali još uvek joj je bilo nelagodno zbog Moiraininog pogleda, tako da je odlučila da gleda iznad glave Aes Sedai, u reku. Kako se selo usuđuje da tračari pred strankinjom! „Ko je rekao da sam premlada?“, upita.

Moiraina se nasmešila, odbijajući da promeni temu. „Za razliku od većine žena koje tvrde da slušaju vetar, ti to zaista možeš, ponekad. Oh, to nema nikakve veze sa vetrom, naravno. Tiče se Vazduha i Vode. To nije nešto što je trebalo da naučiš; to ti je urođeno, baš kao što je urođeno i Egveni. Ali ti si naučila da se izboriš sa time, što ona tek treba da savlada. Dva minuta nakon što sam te srela, znala sam. Sećaš li se kako sam te iznenada upitala da li si ti Mudrost? Šta misliš, zašto? Ni po čemu se ne razlikuješ od bilo koje druge lepe mlade žene koja se sprema za proslavu. Očekivala sam nekoga upola starijeg od tebe, iako sam tražila mladu Mudrost.“

Ninaeva se sećala tog susreta isuviše dobro; ova žena, sigurnija u sebe nego bilo koja u Ženskom krugu, u haljini lepšoj od bilo koje koju je ikada videla, obraćala joj se kao detetu. A onda je Moiraina trepnula odjednom, kao da je iznenađena, i iz vedra neba upitala...

Ovlažila je usne koje su se odjednom osušile. Oboje su je gledali: Zaštitnikovo lice bilo je bezizražajno poput kamena, lice Aes Sedai saosećajno, ali pomno. Ninaeva je odmahnula glavom. „Ne! Ne, to je nemoguće. Znala bih. Samo pokušavaš da me prevariš i neće ti uspeti.“

„Naravno da ne znaš“, reče Moiraina smireno. „Zašto bi čak i sumnjala? Čitavog života znaš za slušanje vetra. U svakom slučaju, pre bi čitavom Emondovom Polju rekla da si Prijatelj Mraka no što bi priznala sebi, čak i u najdubljim krajevima tvog uma, da imaš bilo Šta sa Jednom moći ili sa užasnim Aes Sedai.“ Smeh je zaigrao preko Moiraininog lica. „Ali ja ti mogu reći kako je sve počelo.“

„Ne želim više da slušam tvoje laži“, reče Ninaeva, ali Aes Sedai je nastavila ne obazirući se.

„Možda pre osam ili deset godina — doba se razlikuje, ali dešava se uvek u mladosti — bilo je nešto što si želela više od svega na svetu, nešto što ti je bilo potrebno. I to si i dobila. Grana koja je pala iznenada tako da si mogla da se izvučeš iz bare umesto da se udaviš. Prijatelj ili ljubimac koji je ozdravio kada su svi mislili da će umreti.

Nisi osećala ništa posebno u to vreme, ali nedelju ili desetak dana kasnije prvi put si odgovorila na doticanje Istinskog izvora. Možda groznica ili prehlada koja se pojavila iznenada i smestila te u krevet, a onda je nestala posle nekoliko sati. Nijedan od odgovora, a oni se razlikuju, ne traje više od nekoliko sati. Glavobolja, otupljenost i ushićenje, sve pomešano. Nepotrebni rizici ili usplahirenost. Vrtoglavice, spoticanja ili teturanja kad god pokušaš da se pomeriš, kada nisi mogla da sročiš rečenicu a da ne promumlaš polovinu reči. Ima i drugih. Da li se sećaš?“

Ninaeva je sela zanemoćalo na zemlju. Noge je nisu držale. Sećala se, ali odmahnula je glavom. Mora da je u pitanju slučajnost. Ili se Moiraina raspitivala u Emondovom Polju više no što je očekivala. Aes Sedai je postavljala vrlo mnogo pitanja. Mora da je to. Lan joj je ponudio ruku, ali ona je nije ni videla.

„Nastaviću“, reče Moiraina kada je Ninaeva nastavila da ćuti. „Upotrebila si Moć da Izlečiš ili Perina ili Egvenu u nekom trenutku. Bliskost se razvija. Možeš da osetiš prisustvo nekoga koga si Izlečila. U Baerlonu si došla pravo u Jelena i lava, iako to nije najbliža gostionica kapiji kroz koju si ušla. Od ljudi iz Emondovog Polja samo su Perin i Egvena bili u gostionici kada si stigla. Da li je to bio Perin ili Egvena? Ili oboje?“

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги