Drugi kamen eksplodirao je kao i prvi, ali sada su svi učenici satkali štitove. Baš kao i Taim, koji je okružio sebe i Randa. Bez ijedne reči, Rand je ponovo dohvatio saidin i sačinio sopstveni štit, oteravši Taimov od sebe. Taimu se usta trznuše u začetak osmeha.
„Rekao si da ih poguram, gospodaru Zmaju, pa sam to i učinio. Naterao sam ih da sve rade primenjujući Moć, kućne poslove, sve. Najnoviji je sinoć dobio svoj prvi topli obrok. Ako sami ne umeju da podgreju jelo, jedu hladno.
Uglavnom im i dalje treba dvostruko više vremena nego da to završe ručno, ali uče da koriste Moć onoliko brzo koliko to mogu, veruj mi. Naravno, još ih nema mnogo.“
Prenebregnuvši neizgovoreno pitanje, Rand se obazre oko sebe. „Gde je Haslin? Nije valjda opet pijan? Rekao sam ti da samo uveče sme da pije vino.“ Henri Haslin bio je majstor mača u kraljičinoj gardi, zadužen za obuku novajlija, sve dok Rafhin nije počeo da menja gardu i sve verne Morgazi šalje da se bore u Kairhijenu. Previše star za ratne pohode, Henri je dobio penziju i pokazana mu je kapija, a kada se vest o Morgazinoj smrti raširila Kaemlinom, našao je utehu u balonu s vinom. Ali on je smatrao da je Rafhin – za njega Gebril – ubio Morgazu, a ne Rand, i umeo je da podučava. Kad je bio trezan.
„Otpustio sam ga” reče Taim. „Čemu mačevi?“ Još jedan kamen se raspuče. „Jedva mogu da izbegnem da sam sebe ne ubodem, i nikad nisam osećao da mi mač nedostaje. Oni sada imaju Moć “
„Jesam pobegao. Tu sam.“
„Neki tvoji sledbenici pomogli su ti da umakneš, tako sam čuo, inače bi završio u Tar Valonu, kao Logan, smiren. Ovi ljudi neće imati sledbenike. Nađi Haslina.“
Ovaj se gipko nakloni. „Kako moj gospodar Zmaj zapoveda. Da li je moj gospodar Zmaj zbog toga došao ovamo? Zbog Haslina i mačeva?“ U glasu mu se čuo jedva primetan prizvuk prezira, ali Rand na to nije obraćao pažnju.
„U Kaemlinu ima Aes Sedai. Izlasci u grad moraju prestati, to važi i za tebe i za učenike. Samo Svetlost zna šta će se dogoditi ako neko od njih naleti na Aes Sedai, a ova prepozna u njemu ono što on jeste.“ Ili kad je već kod toga, kada taj prepozna nju, što bi svakako uradio. Verovatno bi se dao u beg ili napao u panici, te bi se odao na jedan ili drugi način. I u svakom slučaju propao. Po onome što je Rand video, Verin ili Alana mogle su svakog učenika da smotaju kao dete.
Taim slegnu ramenima. „Čak ni sad nisu daleko od toga da s glavom jedne Aes Sedai urade isto što i s tim kamenjem. Tkanje se jedva malčice razlikuje.“ Bacivši pogled preko ramena, on diže glas. „Usredsredi se, Edli. Usredsredi se.“ Suvonjavi čova koji je stajao pred ostalim učenicima, sav u rukama i nogama, trže se i izgubi saidin, a onda ga ponovo nespretno dohvati. Novi kamen rasprsnuo se kada se Taim ponovo okrenuo Randu. „Kad smo već kod toga, mogu ih... ukloniti... i ja, ako tebi već nije do toga.“
„Da sam želeo njihovu smrt, ja bih ih ubio.“ Pomislio je da bi mogao to da učini, kada bi one pokušale da ubiju njega, ili da ga smire. Nadao se da bi mogao. Ali, zar bi one to pokušale posle vezivanja? To nije nameravao da stavi Taimu do znanja; čak i bez mrmljanja Lijusa Terina, nije tom čoveku dovoljno verovao da bi razotkrio ijednu slabost koju je mogao da sakrije.
„Zar misliš da već nisu okrenute protiv tebe?" promrmlja Taim. Rand ga je ponovo prečuo. Sada je to učinio zato što nije bio siguran u odgovor.
„I ne želim da bilo ko završi mrtav ili smiren zato što se previše uobrazio. Pobrini se da to saznaju. Ti mi odgovaraš za to.“
„Kako želiš", reče Taim i ponovo slegnu ramenima. „Neki će umreti pre ili kasnije, osim ako ne želiš da ih večito držiš okupljene ovde. Čak i ako tako bude, neki će verovatno umreti. To je gotovo neizbežno, osim ako ne usporim sa podukom. Ne bi morao toliko da paziš na njih ako bi me pustio da izađem i malo potražim.“